Crkva vodi svoju djecu na susret s Isusom

Crkva je kao hrabra žena koja brani svoju djecu da ih vodi u susret svome Zaručniku – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na današnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. Osvrćući se na susret Isusa i udovice iz Naina, Papa je istaknuo dimenziju „udovištva“ Crkve, koja – kako je rekao – hodi kroz povijest tražeći susret s Gospodinom.
Komentirajući susret između Isusa i udovice, o kojem govori današnje Evanđelje, Papa je istaknuo da se Isus sažalio nad udovicom čiji je sin umro. Isus je dobro poznao kako su u ono doba živjele udovice – rekao je Papa dodavši da je Gospodin posebno volio udovice i skrbio se za njih. Čitajući ovaj evanđeoski ulomak, mislim da je ova udovica „slika Crkve, jer i Crkva je u izvjesnom smislu udovica“ – ustvrdio je Sveti Otac dodajući:
Njezin je Zaručnik otišao, a ona ide kroz povijest, nadajući se da će Ga naći, da će se s Njim sresti. Tada će zauvijek biti zaručnica. Crkva dakle ima dimenziju udovištva, a da tako razmišljam potaknuo me ulomak iz Evanđelja. Ova hrabra Crkva, koja brani svoju djecu, poput udovice koja je išla kod podmitljivog suca da ih brani i na kraju je pobijedila. Hrabra je Crkva, naša majka. Ima odvažnost žene koja poznaje svoju djecu koju brani i vodi ususret Gospodinu – objasnio je Papa. Papa je posebice spomenuo udovicu Makabejku čijih je sedam sinova radije podnijelo mučeništvo nego izdalo Božje zapovijedi. Sveto pismo veli da je sinovima govorila na materinskom jeziku. I naša majka Crkva nama govori materinskim jezikom, jezikom istinskog pravovjerja koji svi razumijemo, jezikom katekizma, koji nam daje snagu ići naprijed u borbi protiv zla – primijetio je Sveti Otac.
To je dimenzija udovištva Crkve, koja hodi kroz povijest, nadajući se da će naći i sresti svoga Zaručnika... Takva je naša majka Crkva. Zna plakati, ako je vjerna, a ako ne plače onda nešto nije u redu. Oplakuje svoju djecu i moli. Takva Crkva ide naprijed i odgaja svoju djecu, snaži ih i prati sve do posljednjeg rastanka kada ih predaje u ruke Zaručnika, kojega će na kraju i Ona sresti. To je naša majka Crkva. Gledam je u ovoj udovici, koja plače. A što Gospodin veli Crkvi? Ne plači! Ja sam s tobom, pratim te, čekam te tamo, na svadbi, na posljednjoj svadbi, na svadbi Jaganjčevoj. Stani, ovaj sin tvoj koji bijaše mrtav, sada živi – kazao je papa Franjo.
Tako Gospodin razgovara s Crkvom – nastavio je Papa. Crkva brani svoju djecu i plače kad vidi da su mrtva, a Gospodin joj veli: Ja sam s tobom, a tvoj je sin sa mnom. Kao što je dječaku iz Naina rekao da ustane iz smrtne postelje, i nama često veli kad smo po grijehu mrtvi da ustanemo i da idemo tražiti oproštenje. A što Isus čini kada nam oprosti, kada nam ponovo daje život? Vraća nas našoj majci – kazao je papa Franjo.
Naše pomirenje s Gospodinom ne završava dijalogom:' Ja, ti i svećenik koji mi daje odrješenje'; završava kad nas On vrati majci. Tada se zbiva pomirenje, jer nema života, nema praštanja, nema pomirbe izvan Crkve. I tako, promatrajući ovu udovicu, dolaze mi na um sve te stvari, pomalo nasumce. Ali u ovoj udovici vidim sliku putujuće Crkve koja traži svoga Zaručnika. Od Gospodina želim moliti milost da se uvijek povjeravamo 'Mami' koja nas brani, odgaja i govori materinskim jezikom – zaključio je papa Franjo.