Pater José Gabriel Brochero, poznat kao 'Cura Brochero' (svećenik Brochero), bio
je prvi koji je izišao na zemljopisne i životne periferije kako bi svima donio ljubav,
Božje milosrđe – napisao je papa Franjo u pismu u prigodi beatifikacije, održane u
subotu, 14. rujna, u Argentini, svećenika nazivanoga i „svećenik-gaučo“, koji je živio
na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Pismo je Sveti Otac poslao predsjedniku Argentinske
biskupske konferencije nadbiskupu Joséu Mariji Arancedu. U sedlu svoje mazge, Cura
Brochero je prolazio pustim putovima svoje župe kako bi posjećivao, kuću za kućom,
pradjedove i pretke današnjih Argentinaca, pitajući ih treba li im što, i pozivajući
ih na duhovne vježbe svetoga Ignacija Loyolskoga – tim je riječima Sveti Otac opisao
patra Joséa Gabriela Brochera, pastira s mirisom ovaca, koji je – kako je istaknuo
- postao siromah među siromasima, i za naš je narod bio poput Božjega milovanja. U
središtu je njegova pastoralnoga djelovanja bila molitva. Kada je stigao u svoju župu,
počeo je voditi župljane u Córdobu, na duhovne vježbe kod otaca isusovaca. Jao meni
ako mi đavao otme jednu dušu – govorio je, pun misionarskoga zanosa, a hrabrost koja
je izvirala iz njegova milosrdnoga srca poput Isusova, poticala ga je da za Boga osvoji
i zločince i čudake. Zahvaljujući njemu na tisuće je muškaraca i ženâ napustilo poroke
i sukobe. Svi su tijekom duhovnih vježbi primali sakramente, a s njima – kako je napomenuo
Papa – svjetlost vjere kako bi bili dobra Božja djeca, dobra braća, dobri očevi i
majke, i to u velikoj zajednici u kojoj su pomagali jedni drugima. Govoreći potom
o aktualnosti pastoralnoga djelovanja Joséa Gabriela Brochera, papa je Franjo istaknuo
da se nije zatvorio u župni ured, nego se istrošio na svojoj mazgi, tražeći ustrajno
ljude, kao svećenik koji ide putovima zbog vjere, te život završio bolestan od gube.
To je ono što Isus želi danas: učenike misionare – istaknuo je Sveti Otac te dodao
– ljude koji idu putovima zbog vjere! Napomenuvši potom da je Brochero bio običan,
krhki čovjek, kao i svatko od nas, ali je dopustio da u njegovu srcu djeluje Božje
milosrđe, Papa je istaknuo da je taj svećenik znao izići iz špilje bijednoga samoljublja
koju svi poznajemo, te je uz Božju pomoć svladao unutarnje sile kojima se služi đavao
kako bi nas okovao uz udobnost, i kako bismo u svakom trenutku tražili razonodu i
udaljavali se od posla. Brochero je bio vjeran sve do kraja: molio je i služio Misu
i nakon što je oslijepio i obolio od gube. Dopustimo da Cura Brochero uđe danas, sa
svojom mazgom i svim ostalim, u kuću našega srca kako bi nas poveo na susret s Isusom
koji nas – kako je napisao Sveti Otac – oslobađa od vezâ da bismo izišli na ulicu
i potražili brata, dotakli Kristovo tijelo u onomu tko trpi i kojemu je potrebna Božja
ljubav. Obred je beatifikacije, kao Papin predstavnik, predvodio kardinal Angelo
Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, i to u gradu koji sada nosi ime novoga
blaženika, u mjestu Villa Cura Brochero. Bio je svećenik potpuno posvećen dobru i
posvećenju vjernikâ, a ponajviše najpotrebitijih. Iako je završio fakultet u Córdobi
te dobio naslov učitelja filozofije, njegovo je izražavanje bilo vrlo jednostavno,
rabio je lokalne izraze koji su pripadali pučkom govoru, i koje su svi razumijevali
– tim se riječima kardinal Amato spomenuo novoga blaženika te dodao – Njegovo je propovijedanje
doticalo srca svih ljudi, obraćajući čak i najokorjelije grješnike. Brocherova
je mazga stizala gdjegod se nalazio netko komu je bila potrebna pomoć, ili za dušu
ili za tijelo. Svojim je rukama, i uz pomoć svojega naroda, gradio crkve, kapele,
škole, otvarao putove na planinama, promičući napredak u cijelom području. Ali iznad
svega, promicao je vjeru prenoseći je u stilu svetoga Ignacija Loyolskoga. Stil njegove
evangelizacije – rekao je kardinal Amato - bio je obilježen duhovnim vježbama. Brochero
je bio uvjeren u djelotvornost duhovnih vježbi u svrhu prijenosa svjetla Božje istine,
i pobjede milosti u srcima buntovnika.