Molitvom i suzama pokajnicama možemo dokučiti veliko otajstvo Križa

Otajstvo Križa nadilazi čovjeka. Ono se može dokučiti jedino u molitvi i suzama – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na jutrošnjoj Svetoj Misi, koju je u kapeli Doma Sveta Marta predvodio na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa.
U otajstvu je Križa ljudska i Božja povijest – ustvrdio je Papa – koju su crkveni Oci saželi u usporedbi o dva drveta: drvo spoznaje dobra i zla u Raju i drvo Križa. S prvoga je uslijedilo zlo, a s drugoga spasenje – praštanje zla. To je tijek povijesti: put da se nađe Isus Krist, Otkupitelj, koji žrtvuje svoj život iz ljubavi. Bog zaista nije poslao u svijet svoga Sina da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi. Ovo nas drvo Križa sve spašava od posljedica onoga drveta, u kojem bijaše počelo samodostatnosti, ponosa, oholosti, težnje da sve spoznamo, prema vlastitom mentalitetu i mjerilima te prema našoj umišljenosti kako bismo bili jedini suci svijeta. Ovo je ljudska povijest: od jednoga do drugog drveta – ustvrdio je Sveti Otac dodajući:
Ali na Križu je i Božja povijest, jer doista možemo reći da i Bog ima povijest. On je želio prisvojiti našu povijest i kroz nju hoditi zajedno s nama: postavši čovjekom ponizio se, da bismo se mi mogli uzdići; postao je slugom poslušan sve do smrti na Križu, da nas uzdigne – objasnio je papa Franjo.
Bog je to učinio iz ljubavi! Drugog objašnjenja za to nema – jedino ljubav. Danas gledamo Križ, ljudsku i Božju povijest. Gledamo Križ na kojem se može kušati med aloe vere, „slatku“ gorčinu Isusove žrtve. Ali preveliko je to otajstvo i sami ga nismo sposobni ispravno shvatiti; osjetiti njegovu spasenjsku dimenziju. Otajstvo Križa može se donekle nazrijeti jedino na koljenima, u molitvi i u suzama; te nas suze približavaju ovom otajstvu – istaknuo je papa Franjo dodajući:
Nikada se bez plača u srcu neće moći shvatiti to otajstvo. A to je pokajnički plač, plač brata i sestre koji gledaju goleme ljudske bijede, a gledaju ih u Isusu, plačući na koljenima i nikada sami, nikada – kazao je Sveti Otac.
Da bismo ušli u to otajstvo, koje nije labirint, ali mu je nalik, potrebna nam je Majka, odnosna Mama, da po njoj osjetimo veličinu i poniznost ovoga otajstva; koliko je slatko kao med; i koliko je gorko, kao aloj. Neka nas Ona prati na ovom putu, na kojem nas nitko ne može zamijeniti. Svatko mora ići tim putom! S Mamom, plačući i na koljenima – zaključio je Sveti Otac.