Ne trebamo se bojati razlika! Bratstvo nam očituje da su one bogatstvo – istaknuo
je Sveti Otac govoreći izbjeglicama u Centru Astalli, Isusovačkoj službi za izbjeglice
u Italiji, koji je posjetio jučer popodne. Okončavajući posjet Papa je navratio u
menzu, a potom u Crkvu al Gesù, u kojoj je grob patra Pedra Arrupea, utemeljitelja
Isusovačke službe za izbjeglice. U Rim izbjeglice stižu nakon dugoga, teškog, iscrpljujućeg,
a često i opasnog putovanja. Mislim na mnoge majke koje podnose te teškoće kako bi
svojoj djeci osigurale budućnost i nadu u bolji život. Ovdje i u drugim dijelovima
svijeta na izbjegličkim boravišnim dozvolama često piše „međunarodna zaštita“, a te
osobe su primorane živjeti u krajnjoj bijedi i „bez mogućnosti da započnu dostojan
život“ – primijetio je Sveti Otac te zahvalio Centru i drugim crkvenim službama, javnim
i privatnim, koje se skrbe o izbjeglicama, a izbjeglice je potaknuo da ne gube nadu. Valja
pomoći da se povrati pouzdanje! Treba svjedočiti da se prihvatom i bratstvom može
otvoriti prozor budućnosti, pa i vrata, i da uvijek ima budućnosti. A lijepo je da
uz isusovce za izbjeglice rade muškarci i žene, kršćani i nevjernici kao i sljedbenici
drugih religija, ujedinjeni za opće dobro, što je za nas kršćane ljubav Boga Oca u
Isusu Kristu – objasnio je papa Franjo. Napominjući da je sveti Ignacije Lojolski
želio da u rimskoj kući, gdje je stanovao, bude i prihvatilište za siromašne, te da
je pater Arrupe 1981. godine ustanovio Isusovačku službu za izbjeglice odlučivši da
se rimsko sjedište nalazi u Centru Astalli, Papa je rekao da se radni program isusovaca
i njihovih suradnika sažima u tri riječi: služiti, pratiti i braniti. Služiti
znači prignuti se nad potrebitim i pružiti mu ruku, kao što se Isus sagnuo da opre
noge Apostolima. Služiti prije svega znači s potrebitima uspostaviti ljudske odnose
i veze solidarnosti – istaknuo je papa Franjo. Govoreći pak o solidarnosti, Papa
je rekao da riječ solidarnost straši razvijeni svijet. Ljudi je izbjegavaju, za njih
je poput neke ružne riječi. A ona je naša riječ! Služiti znači prepoznati i udovoljiti
traženju pravednosti i nade; znači zajednički tražiti stvarne putove oslobođenja –
objasnio je papa Franjo dodajući da krhkost i jednostavnost siromaha razgolićuje naše
egoizme, naše lažne sigurnosti, a omogućuju iskusiti Božju blizinu i nježnost, da
se život prihvaća s Božjom ljubavlju, s milosrđem Oca koji se pažljivo i strpljivo
skrbi o nama, o svima nama – naglasio je Sveti Otac. Papa je poželio da se svi,
„sve osobe koje stanuju u Rimskoj biskupiji“, propitaju o svojem služenju drugima;
znaju li služiti kao što je Krist služio, dajući svoj život za sve, a potom je objasnio
značenje riječi 'pratiti' navodeći primjer Centra Astalli, koji prati osobe do njihova
uključivanja u društvo. Sam prihvat nije dovoljan – kazao je Papa dodajući da istinsko
milosrđe zahtijeva i „od nas – Crkve “ kao i grada Rima da svima bude priznato ljudsko
dostojanstvo. Govoreći pak o značenju riječi 'braniti, rekao je da označuje svrstavanje
uz slabijega, čija se prava krše i guši želja za pravednošću. Papa je istaknuo da
se prihvatu siromaha i promicanju pravednosti imaju posvećivati ne samo stručnjaci
nego i pastoralno djelovanje, formacija budućih svećenika i redovnika, župe, te crkveni
pokreti i zajednice, a potom se obratio redovnicima i redovnicama. Dragi redovnici
i redovnice, prazni samostani nisu za to da ih Crkva pretvori u hotele i da zarađuje
novac. Prazni samostani nisu vaši, oni su za meso Kristovo, a to su izbjeglice. Gospodin
poziva da se u zajednicama, kućama i praznim samostanima odvažnije i velikodušnije
živi prihvat. Naravno, nije jednostavno, potreban je razbor, odgovornost i hrabrost
– ustvrdio je Sveti Otac dodajući: Pozivam dakle da se nadjača napast duhovne svjetovnosti
kako bi bili blizu posljednjima. Potrebne su nam zajednice koje će konkretno živjeti
ljubav. Redovi uglavnom mladih ljudi ovdje i u drugim centrima svaki dan čekaju topli
obrok. Te nas osobe podsjećaju na patnje i drame čovječanstva. Ali nas ti redovi također
opominju da svi možemo nešto učiniti. Dostatno je pokucati na vrata i reći: „Evo me,
kako mogu pomoći?“ – kazao je Papa te potom zahvalio izbjeglicama jer brane svoje
i naše ljudsko dostojanstvo. Bio je dan radosti i ohrabrenja za Centar Astalli,
za izbjeglice i sve koji velikodušno rade – rekao je pater Giovanni La Manna, ravnatelj
Centra Astalli, govoreći o jučerašnjom Papinu posjetu. Na izlasku iz Crkve del Gesù,
Papu je čekalo veliko mnoštvo naroda i njegov povratak u Vatikan ispratilo klicanjem
i gromoglasnim pljeskom. Pape se u ozračju stvarnog bratstva susreo rimskim izbjeglicama.
Stigao je bez pratnje i pozdravio sve koji su u redu čekali topli obrok, također i
one koji su jeli, a u kuhinji je uzeo komadić kolača, zatim posjetio ambulantu i pomolio
se u kapeli. Sveti se Otac zadržao u razgovoru s dvadesetak izbjeglica iz Afrike,
Pakistana, Afganistana te jednom ženom iz Kolumbije. Među izbjeglicama ima inženjera,
nogometaša, novinara, cijelih obitelji, , a svi su žrtve prijetnji, otmica, nasilja;
pobjegli su i sada traže dostojanstvo i poštovanje. Papa je pozorno slušao njihove
pripovijesti – ustvrdio je pater Lombardi. U Crkvi je Sveti Otac zajedno s jednom
koptskom obitelji iz Egipta, na grob patra Arrupea položio buket cvijeća i slušao
pripovijest jedne učiteljice koja je pobjegla iz Sirije, zemlje – kako je rekla -
bez budućnosti, jer u njoj se ne može pohađati škola, moliti ili živjeti. Papi je
o ratu govorio Adam, izbjeglica iz Darfura, čiji su prijatelji izginuli putujući Mediteranom.
On danas želi da se poštuju njegova prava te da se može istinski uključiti u društvo. Papa
je tom zgodom podsjetio na glavne odrednice pontifikata: ne strašiti se razlika, nadu
održavati živom, zauzimati se za potrebite – primijetio je pater Lombardi dodajući
da posjet Lampedusi i Centru Astalli ima isto obilježje. Papina je poruka vrlo jasna:
Ne treba se bojati živjeti kao zajednica koja se skrbi za svakoga i bori se protiv
globalizacije ravnodušnosti – zaključio je pater La Manna.