Bog je stvorio skladan svijet i želi da ljudi žive u skladu
I vidje Bog da je dobro (Post 1,12.18.21.25). Biblijski prikaz početka povijesti svijeta
i čovječanstva govori da Bog gleda stvoreno te ističe: dobro je! To nas uvodi u Božje
srce i baš iz Božje intimnosti proizlazi ta poruka – rekao je Sveti Otac u sinoćnjoj
propovijedi tijekom molitvenoga bdijenja na Trgu svetoga Petra. Možemo se pitati
što znači ta poruka? Što ona govori meni, tebi, svima nama? Papa je rekao da poruka
jednostavno govori kako je ovaj svijet, prema naumu Božjem, „kuća sklada i mira“,
mjesto gdje svi mogu naći svoje mjesto i osjećati se „kod kuće“. Sve je stvoreno skladno,
dobro, a posebice su ljudi, stvoreni na sliku i priliku Božju, jedna obitelj, gdje
su odnosi obilježeni stvarnim, a ne proglašenim bratstvom. Drugi i druge imaju biti
ljubljenja braća i sestre, a odnos s Bogom, koji je Ljubav, odražava se na sve odnose
među ljudskim bićima i usklađuje sve stvoreno. U Božjem se svijetu svatko mora osjećati
odgovornim za drugoga, za njegovo dobro – ustvrdio je Papa dodajući da bi svi željeli
živjeti u takvom svijetu. „A živimo li u takvom svijetu?“ – zapitao je Papa. Unatoč
ljepoti i dobroti stvorenoga, postoje „nasilje, podjela, sukob i rat“. To se zbiva
kad čovjek, vrhunac stvorenoga, više ne promatra obzor ljepote i dobrote, nego se
zatvara u vlastiti egoizam; kada misli samo na sebe, kad sebe stavlja u središte,
kada zauzima mjesto Božje, tada remeti sve odnose, sve uništava; nasilju, otvara vrata
ravnodušnosti i sukobljavanju. Upravo to potvrđuje ulomak iz Knjige postanka govoreći
o ljudskom grijehu: čovjek se sukobi sa samim sobom, primjećuje da je gol i skriva
se jer se boji (Post 3,10), boji se Božjeg pogleda; optužuje ženu, koja je meso od
njegova mesa (Post 3,12), narušava sklad sa stvorenim, diže ruku na svoga brata da
ga ubije. „Možemo li reći da se iz sklada prelazi u nesklad?“ „Ne, nema nesklada,
ili postoji sklad ili je kaos, a u kaosu je nasilje, prijepor, sukob, strah“, ustvrdio
je papa Franjo. Upravo u tom kaosu Bog propituje ljudsku savjest: „Gdje je Abel,
brat tvoj?“ A Kajin odgovara: „Ne znam. Zar sam ja čuva svojega brata?“ Post 4,9).
I nama je upravljen taj upit, a bilo bi dobro da se i mi zapitamo: „Zar sam ja čuvar
brata svojega?“ Da, ti si čuvar svojega brata! Biti ljudima znači čuvati jedni druge!
A kada se naruši sklad, onda se dogodi promjena: brat postaje protivnik s kojim se
treba boriti, kojega treba zatrti. Od tog trenutka prevladava nasilje i patnja brojne
braće i sestara, a u svakom nasilju i u svakom ratu oživljavamo Kajina. Svi mi! –
objasnio je Papa dodajući: I danas se sukobimo s braćom, i danas dižemo ruku na
svoju braću; i danas nas vode egoizmi, idoli, sebeljublje. Usavršili smo oružje, uspavali
smo svoju savjest, a cinički se opravdavamo. Nastavljamo sijati razaranje, bol i smrt,
kao da je to normalno. A nasilje i rat donose samo smrt, govore o smrti. Nasilje i
rat poznaju samo jezik smrti – ustvrdio je Sveti Otac te se zapitao: „Je li moguće
krenuti drugačijim putom? Izići iz ove uvojnice boli i smrti? Možemo li ponovo hoditi
putovima mira?“ Zazivajući ime Božje, a pod majčinskim pogledom Spasa rimskog naroda,
Kraljice mira, želim odgovoriti: „Da, svima je moguće.“ Želio bih da odgovorimo svi,
naročito oni koji upravljaju svijetom: „Da, želimo!“ istaknuo je papa Franjo te nastavio…→
Moja me kršćanska vjera usmjeruje prema Križu. Želio bih da svi muškarci i žene
dobre volje, bar na trenutak svrate pogled na Križ. Na Križu se može iščitati Božji
odgovor: Na Križu, nasilju nije odgovoreno nasiljem, niti se smrti odgovorilo smrću.
U tišini je Križa zamuklo zveckanje oružja, a odjeknuo je govor pomirbe, praštanja,
dijaloga i mira. Od Gospodina večeras molim da mi kršćani i braća drugih religija,
svaki muškarac i žena dobre volje, kliknemo: „Nasilje i rat nikada ne mogu biti put
mira“ kazao je Sveti Otac te potaknuo svakoga da zaviri u vlastitu savjest i srce
i posluša vapijući glas. Iziđi iz sebeljublja koje sakati srce, nadvladaj ravnodušnost
prema drugomu jer ukrućuje srce, nadjačaj smrtonosne poticaje i otvori se dijalogu
i pomirbi: Svrati pogled na bol svojega brata i nemoj ju još više povećavati, zaustavi
ruku svoju, obnovi narušeni sklad, ali ne sukobom nego susretom! Neka prestane zveket
oružja! Rat uvijek uništava mir, uvijek je poraz za čovječanstvo. Neka ponovno odjeknu
riječi pape Pavla VI.: „Nikada više jedni protiv drugih, Nikada više, nikada! Nikada
više rat, nikada više rat! – podsjetio je papa Franjo dodajući: „Mirom i pravednošću
učvršćuje se mir, hrani se osobnim žrtvovanjem, dobrohotnošću, milosrđem i ljubavlju.“
„Riječi su mira praštanje, dijalog i pomirba u ljubljenoj zemlji Siriji, na Bliskom
istoku, u cijelom svijetu“ – ustvrdio je Papa pozivajući sve na molitvu. „Molimo za
pomirbu i mir, radimo za pomirenje i za mir, budimo svi, u svakoj sredini, muškarci
i žene pomirenja i mira. Amen!“, zaključio je Sveti Otac. Na Trgu svetoga Petra
sinoć su u molitvenom bdijenju za mir u Siriji i na Bliskom istoku, koje je predvodio
papa Franjo, sudjelovali i mnogi Sirijci, a o tomu kako je u Siriji prihvaćen Papin
apel za mir, u telefonskom je razgovoru izvijestio apostolski nuncij u Damasku, nadbiskup
Mario Zenari. Neizmjerno smo zahvalni Svetom Ocu na ovom danu, ja i svi sirijski
kršćani, katolici i muslimani, koji su oduševljeno prihvatili poziv na molitvu i post
za mir u Siriji i svijetu. Svi su prihvatili Papin poziv da se stvori lanac molitve
i solidarnosti za mir – ustvrdio je nuncij Zenari. Na primjedbu da je Sveti Otac
pozvao i druge društvene stvarnosti da dijalogom rješavaju probleme, rekao je da treba
obnoviti oružje dijaloga; dijalog je isplativiji od svega drugoga. Premda se često
zablokira i trnovit je njegov put, ali drugoga puta nema – ustvrdio je nuncij. Na
upit o značenju molitvenoga bdijenja za sirijski narod, rekao je da je stanovništvo
Sirije osjetilo međunarodnu solidarnost, premda, dok govorim s vama, nažalost, čujem
tutnjanje artiljerije. No unatoč svemu, pothvat je Svetoga Oca bio vrlo prikladan.
Želio bih dodati da je vrlo uspješno povezivanje molitve i posta. Post ima i u kršćanskoj
i u muslimanskoj tradiciji veliku vrijednost, on nas donekle združuje – kazao je nuncij
dodajući da su i djeca u Siriji primorana postiti jer je oskudica svega. Po svojem
dragovoljnom postu solidarni smo s ovim narodom i djecom koja već šest mjeseci prisilno
poste – zaključio je nuncij Zenari.