Uz misna čitanja 23. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Anto Lozuk

Jedna činjenica teško pritišće nas kršćane. Crkva sve više gubi na ugledu u ovom našem društvu. Imamo dojam da doživljava poraze na svim crtama bojišnice. Davno su prošla vremena oduševljenja kršćanskim idealima, kada je cvao monaški i redovnički život, kada je Evanđelje poput oluje osvajalo nove zemlje, a čitav Zapad bio kršćanski, kada su carevi i kraljevi poštivali i slušali Crkvu, kada su svećenici bili savjetnici i ispovjednici kraljeva, kada je Crkva imala važnu ulogu u političkim zbivanjima.
No, mogli bismo se također zapitati: jesu li to zaista bila dobra vremena za Evanđelje i za Crkvu? Gospodin Isus nije želio zemaljsko kraljevstvo, ni pompu ni moć. Njegovo kraljevstvo jest kraljevstvo ljubavi, nenasilja, mira. A takozvana slavna vremena Crkve bila su vremena u kojima Crkva često nije bila širiteljica ljubavi i mira, nego je promovirala pompu i moć, a služila se intrigom i nasiljem... Zapravo, svako vrijeme je neprikladno za Evanđelje. Jer Evanđelje postavlja zahtjeve koji ne odgovaraju ljudskoj prirodi, ne ulaze u našu glavu, teško su provedivi našim ljudskim snagama. Gospodin Isus je znao da je ljudima teško prihvatiti njegove zahtjeve. One koji ih prihvaćaju proročki naziva "malo stado". Zaista, mali je broj onih koji radikalno žive Evanđelje i Krista slijede na križnom putu.
U ovom kontekstu slušamo danas Isusove riječi: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!" To su tvrde, nemilosrdne, neljudske riječi. Nad ovakvim riječima se zgražamo, i to s pravom. Teško nam je vjerovati da ih je Isus izgovorio, u svakom slučaju držimo da je drukčije mislio. Propovjednici redovito ublažuju ove riječi i nastoje pronaći formulaciju koja više odgovara našim ušima. No, naša zadaća nije ublažavati oštrinu Isusovih riječi, nego ih razumjeti. Da bismo ih pravilno shvatili, treba ih promatrati u kontekstu u kojemu su izgovorene, ali i u kontekstu u kojem živimo. Isus putuje prema Jeruzalemu. Na tom putu, uz učenike, slijedi ga i priličan broj ljudi. No, nitko od onih koji ga slijede ne razumije niti želi razumjeti što znači taj njegov put. Današnja kriza vjere i potonuće evanđeoskih ideala govori nam također da Isus i u našem vremenu intenzivno putuje prema Jeruzalemu, gdje će radi nas biti izložen porugama, zlostavljanju i smrti – a nitko ne mari za to. Njegove tvrde riječi, formulirane na krajnje oštar istočnjački način, u ovom kontekstu onima koji ga slijede upućuju slijedeću poruku: Nijedna zemaljska veza, nijedna zemaljska ljubav ne može konkurirati onoj ljubavi koju dugujete meni!
I u nastavku Isus nimalo ne ublažava svoju poruku. Pripovijeda o kralju koji sa svojih deset tisuća hoće zametnuti bitku s protivnikom koji ima dvadeset tisuća. Možda je to hrabro, ali realna računica kaže da je bolje da odustane od bitke i s neprijateljem sklopi mir. Poruka je jasna: Ako predviđaš da nisi dorastao Isusovim zahtjevima, onda radije nemoj ni pokušavati biti njegov učenik!
Biti Isusov učenik jest najteža, najzahtjevnija, ali i najdivnija stvar na svijetu. No, jedno je sigurno: nije za mekane i kolebljive... Danas slavimo i blagdan Rođenja Marijina. Ovaj blagdan upućuje nas da je Bog od početka izabrao Mariju i pripremao je da mu postane suradnica na velikom djelu spasenja. Neka nam ona, koja se dokazala kao najbolja Božja suradnica i najbolja učenica svoga Sina, pomogne da ga beskompromisno nasljedujemo.