U propovijedi na današnjoj Svetoj Misi papa Franjo govorio o Božjem očitovanju u životu
kršćanina
Kada Gospodin dolazi „bojim se da me neće primijeti i da će proći“, citirajući Svetoga
Augustina papa je Franjo započeo propovijed na današnjoj Svetom Misi u kapeli Doma
Sveta Marta. Papa je govorio o uobičajenim načinima Kristova očitovanja u životu nekog
kršćanina, pružajući potporu i povjeravajući svakome neku zadaću. U životu kršćanina
Krist se uvijek očituje utješnim obećanjem, poticajom na velikodušnost i zadaćom koju
valja izvršiti – ustvrdio je papa Franjo podsjećajući na prizor iz Evanđelja, kada
se Krist Petru, Jakovu i Ivanu očitovao čudesnim ulovom ribe. Isus najprije hrabri
Petra, kojeg je uznemirio obilan ulov, a potom mu je obećao da će „biti ribar ljudi“.
U slučaju apostola, primijetio je papa Franjo, „Gospodin je jednim čudom ušao u njihov
život“. On se u našem životu uvijek ne očituje čudom, ali čini da ga uvijek čujemo
– ustvrdio je Papa. Kada Gospodin dolazi u naš život, kad ulazi u naše srce, uvijek
ti kaže neku riječ, uvijek nam kaže neku riječ, u kojoj je i obećanje: Idi naprijed
... hrabro, ne boj se, jer ćeš činiti ovo. To je poslanje, to je poziv da ga se slijedi.
A kada čujemo taj poziv, tada vidimo da u našem životu nešto nije u redu, da to moramo
ispraviti i velikodušno napustiti. Ali i kad u našem životu ima nešto dobroga, Gospodin
nas nadahnjuje da i to ostavimo i da ga izbliza slijedimo, kako se zbilo s apostolima.
Evanđelje veli da su sve ostavili. Izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve: lađe, mreže,
baš sve i pođoše za njim– objasnio je papa Franjo. Isus, ipak, ne traži da se sve
ostavi poradi nečega nejasnoga, naprotiv cilj je odmah osvijetljen i dinamičan: Isus
nikada ne veli samo 'Slijedi me' nego odmah očituje poslanje. Ako želiš biti savršen,
ostavi sve i slijedi me. Poslanje je dakle uvijek osvijetljeno. Idemo Isusovim putom
da nešto učinimo. Hod Isusovim putom nije zabava. Slijedimo ga čineći nešto, a to
je poslanje – objasnio je Sveti Otac. Obećanje, zahtjev i poslanje ne odnose se
dakle samo na aktivni život, nego i na molitvu. Ni molitva bez Isusove riječi, pouzdanja
i obećanja nije dobra molitva. Dobro je moliti od Gospodina da se napusti nešto, ta
nas molitva uvodi u poslanje. U svakoj molitvi Gospodin nadahnjuje da se nešto čini
– ustvrdio je Sveti Otac.. Istinska je kršćanska molitva kada se sluša Gospodina
s njegovom Riječju utjehe, mira i obećanja; kada se ima hrabrosti napustiti nešto
što nam priječi da odmah idemo za njim i da prihvatimo poslanje. To ne znači da neće
biti napasti. Bit će ih mnogo! Vidite, Petar je teško zgriješio, niječući Isusa, ali
Gospodin mu je oprostio. Jakov i Ivan su također zgriješili jer su htjeli najbolja
mjesta, i njima je Gospodin oprostio – zaključio je papa Franjo.