Enzo Bianchi, prior Zajednice Bose: U župama potrebno veće crkveno zajedništvo

Liturgija u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora bila je u središtu talijanskoga Nacionalnog liturgijskog tjedna, održanoga u Bergamu od 26. do 30. kolovoza o temi „Nove i stare stvari – Liturgija 50 godina poslije sabora“. U tom je događaju sudjelovao i prior zajednice Bose, Enzo Bianchi, koji se u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnuo na zaključke do kojih su došli njegovi sudionici.
Prije svega, odnos između liturgije i Riječi Božje – rekao je prior te objasnio – Mnogo se insistiralo na tomu da valja nanovo istaknuti vrijednost „Liturgije Riječi“, s propovijedi i čitanjima, što je vrlo važno za obnovu Riječi Božje u srcu Crkve, kako je to ponajviše tražio papa Benedikt XVI. u apostolskoj pobudnici 'Verbum Domini'. Drugi odnos koji je bio razmatran jest onaj između liturgije i pripadnosti Crkvi, te reagiranju pred prevladavajućom individualističkom pripadnosti, zbog koje se često vide i zreli kršćani koji su udaljeni od liturgije. Ali to znači da će prije ili poslije pripadnost Crkvi ostati bez sadržaja – upozorio je prior te spomenuo treći, vrlo važan odnos, a to je onaj između liturgije i evangelizacije, odnosno o mogućnostima liturgije za evangelizaciju, da bude prijenos vjere s jednoga na drugi naraštaj.
Na novinarovu primjedbu kako je na liturgijskom tjednu istaknuta važnost jačanja crkvenoga zajedništva, Enzo Bianchi je rekao da valja uistinu ponovno protumačiti i duboko doživjeti crkveno „mi“, jer svrha je Euharistije prije svega to da kršćanin postane tijelo Kristovo u Euharistiji. To je cilj Euharistije prema svim tradicijama Katoličke Crkve. Doista je potrebno da bude jača svijest o tom „mi“, o tomu da smo „tijelo“, a liturgija treba biti u stanju ojačati tu svijest, tu kršćansku zrelost.
U tomu može pomoći i činjenica da su u Misu nakon Drugoga vatikanskog sabora uvedeni nacionalni jezici, dok je prije ona bila služena na latinskom. To – prema priorovim riječima – pokazuje i cijela tradicija Crkve. Još je od davnih vremenâ liturgija uvijek bila prevođena na različite jezike Istoka. I u Rimu je ona bila prevedena na latinski, jer se u početku slavila na grčkom jeziku. Kao i Stari Zavjet, Biblija, koja je bila prevođena na aramejski, kada ljudi više nisu razumijevali hebrejski – podsjetio je prior te dodao da je Misa na nacionalnim jezicima dosljedna s čitavom velikom tradicijom, židovskom i kršćanskom.
Napomenuvši na kraju da je za življenje većega crkvenog zajedništva potrebno da župe postanu više zajednice, prior Bianchi je istaknuo da zajednici valja dati mogućnost – prije euharistijskoga slavlja, ili odmah poslije – za razgovor, uzajamno upoznavanje, te da postoji živo sudjelovanje u životu župe.