Tko ima pravo napasti neku državu?

Poziv na mudrost poradi stabilnosti cijele regije- uputio je latinski jeruzalemski patrijarh Fouad Twal strahujući od mogućega vojnog napada na Sirijsku vladu, optuženu za uporabu kemijskog oružja protiv pobunjenika. U objavljenom priopćenju koje prenosi agencija Sir, patrijarh Twal moli Duha Svetoga da prosvijetli srca onih koji u rukama drže sudbinu naroda. Obraćajući se tim vođama opominje ih „da ne zaborave ljudski vidik svojih odluka“.
Ističući kako Izraelci užurbano pribavljaju gas-maske te da se stanovnici Bliskog istoka opskrbljuju zalihama namirnica, patrijarh se ozbiljno pita o opasnosti širenja nasilja u regiji. Zašto objaviti rat kad stručnjaci Ujedinjenih naroda nisu još objavili konačne zaključke o naravi kemijskog napada i o formalnom identitetu njegovih počinitelja? Svjedoci smo logike – podsjeća patrijarh – koja podsjeća na pripravu rata u Iraku 2003. godine, komedije o oružju za masovno uništavanje kojega nije bilo. I danas je Irak u vrlo kritičnom stanju – tvrdi patrijarh Twal.
U priopćenju patrijarh ističe: Tko odlučuje da se napadne neka zemlja, kojom ovlašću? Zacijelo, američki predsjednik može odlučiti da američki borbeni zrakoplovi napadnu Siriju, ali što je s Arapskom ligom i s Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda? Sirija nije napala naše prijatelje na Zapadu i u Sjedinjenim Američkim Državama. S kojim se pravom usuđuju napasti neku zemlju? Tko ih je imenovao policijom na Bliskom istoku? – pita patrijarh te nastavlja:
Tko je razmišljao o posljedicama takvog rata za Siriju i susjedne države? Zar treba povećati broj poginulih, a dosad ih je više od stotinu tisuća? Zar ne treba – opominje patrijarh – slušati sve te duše koje žive u Siriji i koje više od godinu i pol dana jecaju u svojem bolu. Jesu li razmišljali o majkama, djeci i nevinima? Jesu li zemlje koje napadnu Siriju uzele u obzir činjenicu da iz osvete u cijelom svijetu mogu biti napadnuti njihovi građani, njihova veleposlanstva i konzulati?
S tih razloga patrijarh poziva na opreznost želeći „mir i sigurnost za cijelu regiju koja je već mnogo trpjela“, dodajući „kao kršćani Svete zemlje u svojim se molitvama sjećamo sirijskog naroda čiju patnju gledamo kada traže utočište u našim biskupijama u Jordanu“.