Kardinal Jean-Louis Tauran, predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog,
jučer je (23. kolovoza) na meetingu u Riminiju govorio o vjerskoj slobodi na skupu
organiziranom pod geslom 'Vjerska sloboda, put mira'. Kardinal je podsjetio na govor
Benedikta XVI. diplomatskom zboru 9. siječnja 2006. godine, kada je Papa odlučno osudio
vjerski terorizam. „Brojni su i složeni uzroci tome, a nisu među posljednjima ni oni
ideološko-politički, pomiješani s pogrešnim vjerskim shvaćanjima. Terorizam se
ne usteže od pogađanja slabih osoba, bez ikakve razlike, ili od postavljanja neljudskih
ucjena, dovodeći do panike čitavo stanovništvo, s ciljem prisiljavanja političkih
čelnika na odobravanje nauma samih terorista. Nikakva situacija ne može opravdati
takvo zločinačko djelovanje, koje baca ljagu na onoga koji ga izvršava, i koje je
još odbojnije kad se sakriva iza religije, svodeći tako čistu istinu o Bogu na mjeru
vlastita sljepila i moralne iskvarenosti. Ne može se ukloniti Boga jer je čovjek po
svojoj naravi religiozno biće. Nijedna kultura nije bez religije.“ Vjerska je sloboda
– nastavio je kardinal – u biti pravo, to je osobna odluka da se održava odnos s transcendencijom,
pravo da se javno izražava vlastita vjera i slobodno ispovijeda. U društvu i državi
sloboda je subjektivno pravo osobe i kao takvo ima ga priznati pravni ustroj. U tom
području država u pozitivnom smislu mora biti neopredijeljena, jamčeći slobodu osobe
i služeći općem dobru. Moderna demokratska država ne priznaje državnom ni jednu religiju
da ih može sve priznati. Vjerska je sloboda dakle puno više od slobode kulta i slobode
mišljenja. Ona je plod odluke osobne savjesti, a savjest shvaćam kao „glas koji potiče
da se čini dobro a izbjegava zlo“ (Gaudium et spes). To znači da se vjerska sloboda
ne može nametnuti izvana nego snagom same istine – istaknuo je kardinal Tauran. Govoreći
pak o očitovanju vjerske slobode, kardinal je ustvrdio da čin vjerovanja nije samo
osobna zbilja, jer se uvijek vjeruje u zajednici vjernika. Odabir neke religije kao
najbolje unutarnji je čin, a odluka da se slijedi određena religija uključuje vanjske
čine: bogoštovlje, nauk, širenje nauka i tako redom. Odabir ili odluka da se održava
odnos s Bogom najvažniji je osobni čin. Riječ je o stupanju u odnos s Bogom i to se
dakle ima odvijati bez izvanjske prinude – ustvrdio je kardinal. Govoreći pak o
razlici između religije i sekta, rekao je da religija očituje dimenziju čovječje ovisnosti
o Bogu, stvorenja o Stvoritelju, dok u slučaju sekta ljudsko biće nastoji radi vlastite
blagodati ovladati nadnaravnim snagama – objasnio je kardinal Tauran. Osvrćući
se na odnos između države i vjerske zajednice, rekao je da zdrava laičnost uključuje
odnos uzajamnog povjerenja, jer su obje stvarnosti u službi iste osobe, građanina
i vjernika, a ne ili građanin ili vjernik, i općeg dobra koje imaju. Imaju se poštovati
demokratske vrijednosti, prihvaćajući i štiteći vjerske temeljne vidike, u prvom redu
očitovanje bogoštovlja, potom slobode udruživanja i propovijedanja vlastite vjere
– ustvrdio je kardinal Tauran. Osvrćući se pak na ulogu vjere u društvu, rekao
je da je vjera snaga za izgradnju mira. Kada se vjeruje u nepovrjedivo dostojanstvo
osobe, u njezina neotuđiva prava, u službu bližnjemu kao oruđa ljudskoga rasta, onda
se shvaća što su vjerske zajednice za izgradnju miroljubivijeg svijeta. Vjernici su
blagodat, bogatstvo za društva: snaže opće dobro, odgajaju za bratstvo i solidarnost,
svjedoče da su različitosti bogatstvo a ne opasnost, svojim umjerenim životom poučavaju
kao izbjeći ropstvo konsumizma. Vjernici, sa svojim dosljednim životom, ističu prvenstvo
etike nad ideologijom, osobe nad stvarima, duha nad materijom. Uklonite religiju iz
društva i čovjek će vrlo brzo postati roba, upozorio je Luigi Tapparelli, talijanski
pravnik – zaključio je kardinal Tauran.