Profesor Guzman Carriquiry u Riminiju govorio o papi Franji

Jučer je (22. kolovoza) na meetingu u Riminiju o papi Franji govorio Guzman Carriquiry, tajnik Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku. Tijekom tiskovne konferencije o enciklici Lumen fidei (Svjetlo vjere), odmah nakon svjedočanstva vlč. Joséa Marie di Paole, poznatog po svojoj borbi protiv droge u Buenos Airesu; u govoru je tajnik Papinskoga povjerenstva primijetio da netom izneseno svjedočanstvo pomaže predočiti biskupa Jorgea Bergoglia kada je u barakaškim naseljima dijelio kruh sa siromašnima i bio uz svoje svećenike.
U biti je – istaknuo je urugvajski profesor – to ista slika koju smo gledali kad je prao noge maloljetnim uznicima u rimskom zatvoru, kad je posjetio Lampedusu, favelu Varginha ili bolnicu za ovisnike u Riju de Janeiru. Za to što Papa čini nije potrebna teologija oslobođenja – kazao je profesor dodajući da je dostatno Evanđelje, zagrljaj ljubavi, dirljivo svjedočanstvo.
Glede pak enciklike Svjetlo vjere, nakon pohvale rada dvojice papa, koji su izdanci dvaju posvema različitih konteksta, osjetljivosti i različitih stilova, rekao je da je vražje djelo – kneza laži i podjela – ustrajanje na usporedbi između pape emeritusa i njegova nasljednika, te objasnio:
To se čini ili iz nostalgije za prethodnim papom, a ta nostalgija biva 'lopovska' kada se očituje u farizejskim prosudbama o sadašnjem Papi, ili da se, hvaleći sadašnjeg papu, blati njegove prethodnike, ili jer netko sve novosti i reforme koje je on uveo smatra revolucionarnim raskidom u tradiciji Crkve, u neprekidnoj povijesti ljubavi kao što je Crkva. Cjelovita je neprekidnost između dvojice papa – zaključio je profesor.
Profesor je također podsjetio kako je bijeda u barakškim naseljima znatno porasla u posljednjim desetljećima, ali da se i Buenos Aires bez sumnje još više promijenio. Riječ je o kozmopolitskom gradu, s narodnim katoličkim korijenima, ali i obilježenim svim poticajnim stvarnostima i ranama globalne kulture, u kojoj je i Sjever i Jug, sa svojim velikim pastoralnim izazovima.
U svojem je govoru tajnik Povjerenstva podsjetio i na riječi pape Benedikta XVI. tijekom leta u Brazil 2007. godine za otvaranje Pete konferencije Latinsko-američkih i karipskih biskupa (CELAM) i za beatifikaciju Freia Galvãoa: Uvjeren sam da se bar djelomično ovdje odlučuje o budućnosti Katoličke crkve: to mi je uvijek bilo razvidno – rekao je tada papa Benedikt XVI.
Glede pak sadašnjega stanja Crkve, Carriquiry je rekao da je bilo potrebno očistiti vjeru od svjetovnih naslaga da bi ponovo bila privlačna. A citirajući jednoga talijanskog pisca dodao je: Zacijelo su već i njegovi prethodnici pokrenuli postupno skidanje stvarnog tereta kurije. Ivan je Pavao II. radije putovao nego boravio u Vatikanu, a Benedikt je XVI. otkačio strjelice protiv karijerizma, klerikalizma, svjetovnosti, podjela, trke za vlašću i prljavštine u Crkvi.
Papa Franjo sada provodi ono što je njegov prethodnik u više navrata poticao... i znatno više od toga. Sve je to dio 'evanđeoske revolucije' koja označava duboku promjenu i u samom papinstvu. Profesor je zaključio poticajom da se encikliku Svjetlo vjere čita u svjetlu pontifikata pape Franje, njegovih riječi iz svakodnevnih propovijedi, njegovih kateheza i njegova misionarskog 'izlaska iz ograde' da s narodom dijeli svjetlo vjere.