Razgovor s monsinjorom Jurom Bogdanom o skorom blaženiku Miroslavu Bulešicu
RADIO VATIKAN: U životopisu
sluge Božjega Miroslava Bulešića, svećenika, neumornog i neustrašivog propovjednika
Evanđelja, dušobrižnika, karitativnog djelatnika, odgojitelja mladeži, posebice se
ističe naslov kršćanskog mučenika. Što Crkva uči o mučeništvu. Tko je kršćanski mučenik?
JURE BOGDAN: Drugi Vatikanski Sabor u Lumen Gentium artikulira vjeru Crkve o mučeništvu
ovim riječima: „Budući da je Isus, Sin Božji, svoju ljubav očitovao tako da je za
nas položio svoj život, nitko nema veće ljubavi od onoga koji polaže svoj život za
Isusa i za svoju braću (usp. 1 Iv 3, 16; Iv15,13). Stoga su neki kršćani već od prvih
vremena bili pozivani, na davanje toga najvećeg svjedočenja ljubavi pred svima, a
osobito pred progoniteljima. Mučeništvo, dakle, kojim se učenik USLIČNJUJE Učitelju,
koji je slobodno prihvatio smrt za spas svijeta, i njemu se u prolijevanju krvi SUOBLIČUJE,
CRKVA smatra iznimnim darom i vrhovnim dokazom ljubavi. Iako je to dano samo malobrojnima,
ipak svi moraju biti spremni ispovjediti Krista pred ljudima te ga na križnome putu
nasljedovati usred progonstava koja Crkvi nikada neće nedostajati“ (LG 41,3). Katekizam
Katoličke Crkve će to sažeto izreći: „Mučeništvo je vrhovno svjedočanstvo dano za
istinu vjere; označuje svjedočanstvo koje ide do smrti. Mučenik daje svjedočanstvo
za Krista umrlog i uskrsloga, s kojim je sjedinjen ljubavlju. On podnosi smrt činom
jakosti“. (KKC br. 2473). U progonstvu, trpljenju i umiranju mučenik ljubi. On
oprašta progoniteljima. U njega nema trunka mržnje prema protivnicima Isusova križa.
On za njih moli. Želi ih zagrliti Kristovom otkupiteljskom ljubavlju. U progonitelju
vidi Božje stvorenje koje ima besmrtnu dušu, koju treba privesti u luku spasenja.
Mučeništvo je povlastica koju Bog daje izabranim dušama. U poslanici Rimljanima ranokršćanski
mučenik SV. IGNACIJE ANTIOHIJSKI piše: „Pustite mi da postanem hranom zvijeri. Po
njima bit će mi dano da prispijem Bogu'“. RADIO VATIKAN: Može li se iz Bulešićevih
bilježaka zaključiti da je i sâm naslućivao mučeništvo i kako se na to spremao? JURE
BOGDAN: U prouci života kršćanskih mučenika uočavamo da je mučeništvo logički slijed
intenzivnog duhovnog života, povezanosti duše s Bogom. Ono nije i ne može biti slučajno.
Sluga Božji Miroslav Bulešić je bio svijestan da bi i sâm mogao postati mučenikom.
To je vrlo jasno zapisao, više puta. Društveno ozračje u kojem je djelovao kao svećenik
tome je pogodovalo. Crkva je bila kamen smutnje za mnoge. Poznat je citat – iz govora
zagrebačkoga nadbiskupa ALOJZIJA STEPINCA svećeničkim ređenicima na kraju II. svjetskoga
rata, kad im jasno kaže da ih šalje „u krvavu kupelj“. Mladomisnik župnik Bulešić
je činio sve što je mogao da olakša patnje i tjeskobe što su pogađale njegove župljane.
Često je dolazio u Poreč u biskupski ordinarijat s popisom odvedenih ljudi od Nijemaca
i Talijana, molio biskupa da za njih posreduje. Tako je mnoge spasio od sigurne smrti.
Partizani su don Miroslava optuživali da surađuje s Nijemcima i odvraća mlade, posebno
djevojke, da ne ulaze u njihove redove. Upućivali su mu teške prijetnje pa i smrću.
O tom strašnome stanju zapisao je u svome dnevniku 22. ožujka 1944: «Bože moj, što
se tu događa. Kako je velika Tvoja pravednost, a neizmjerno Tvoje milosrđe. Vidiš
moju zapuštenu župu. Neka ne dođe na nju Tvoja prestroga kazna.... A mene, Bože, ako
je Tvoja volja, prištedi da budem u Tvojim rukama oruđe da se širi Tvoja ljubav i
nauka. AKO ME HOĆEŠ K SEBI, EVO ME PRIPRAVNA. Moj život Ti sasvim darujem za svoje
stado. UZ TVOJU MILOST I AKO ME TI UČINIŠ DOSTOJNIM, NE BOJIM SE MUČENIŠTVA, VEĆ GA
ŽUDIM. Neka bude volja Tvoja. Daj da ne smalakšem nipošto. Da ne skrenem krivim putem.
Daj mi srčanost da Tebe naviještam tužnom mi i trpećem narodu.... AKO BI TO MORAO
BITI MOJ ZADNJI SPIS: SVIMA PITAM OPROŠTENJE I SVIMA OPRAŠTAM. ŽELIM UMRIJETI SAMO
ZA SLAVU BOŽJU I SPASENJE DUŠE MOJE I MOJIH VJERNIKA.... Blagoslovi, Bože, sve Tvoje
ovčice, koje si meni nedostojnom izručio i daj da među njima zavlada dobrota, sloga,
bratska ljubav osnovana na temelju Boga». RADIO VATIKAN: Iz Bulešićevih se bilježaka
vjerojatno dadu naslutiti obilježja njegova ljudskog, kršćanskog i svećeničkog lika,
posebice njegove svijesti o uzvišenosti svećeničkoga poziva i pastoralne odgovornosti.
Možete li i o tome nešto kazati? JURE BOGDAN: Kao i drugi svećenici tako i on,
bio je izložen prijetnjama i klevetama svih vrsta. O tome je javno progovorio na Božić
1944: «Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred
Bogom i pred ljudima. Ja, znajte, da ću se držati uvijek vjere, svojeg poštenja, koje
neću prodati za nikakvu zemaljsku cijenu, bez straha ću svakome kazati ono što je
pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova. Kud i kako
je On išao, onuda i onako idem i ja.». Nema sumnje. Ovako govori samo čovjek čvrstoga
značaja. Božji čovjek! Kako se rat bližio kraju neprijatelji križa Kristova, bili
su sve agresivniji protiv Crkve, pa tako i mladog poduzetnog župnika Bulešića. Na
drugu obljetnicu svoga ređenja on je zapisao: «.... Danas kad radim za spas duša,
možda mi koji put fali prave ljubavi. – Bogu na slavu neka bude moj život i na spasenje
svih mojih župljana. Hoću da proslijedim u svagdanjoj žrtvi za moje stado. Bože, obrati
srca i pameti mojih župljana, da oni Tebe spoznaju, slušaju i ljube. Koliko događaja,
povoljnih i nepovoljnih, u tim dvjema godinama svećeništva! Od prije Božića protivnici
su se digli protiv mene, smatrajući moje djelovanje u apostolatu kao neku politiku.
A ja sam činio samo svoju dužnost: učio sam djecu kršćanski nauk, sve sam pozivao
na kršćanski život, na svetu misu, na svete sakramente. S djecom sam napredovao puno
u nauci katekizma.....“ ...“Ja sam učinio koliko sam mogao iz ljubavi za ovaj jadni
mi narod. Moj Bože, opet Ti prikazujem svoj život! Neka bude Tvoja volja!». Dva
tjedna poslije, svjestan da je u životnoj opasnosti on piše svoj duhovni testament.
U oporuci je poručio svojim neprijateljima: «A MOJA OSVETA JE - OPROST». Snimanje
pjesme o Bulešiću I glazbenici pripremaju svoj doprinos proslavi beatifikacije
sluge Božjega Miroslava Bulešića: ovih se dana privodi kraju snimanje pjesme koju
je na tekst Antuna Milovana uglazbio istarski kantautor Bruno Krajcar. U čast
Miroslavu Bulešiću, svoje su glasove i glazbeno umijeće udružili glazbenici iz Istre,
Rijeke i Zagreba: zbor Apostoli mira, Matija i Čedo Antolić, skupina Poklon, Bruno
Krajcar i Sandro Bastiančić. Aranžman i produkciju potpisuje Olja Dešić (studio Maraton),
a pjesma će uskoro biti predstavljena javnosti.