Danas je papa Franjo na trgu pred palačom u Castel Gandolfu služio Svetu Misu u nazočnosti
golemog mnoštva hodočasnika. U svojoj se propovijedi na početku, da bi protumačio
smisao današnje svetkovine, Papa posebice osvrnuo na osmo poglavlje dokumenta Drugoga
vatikanskoga sabora o Crkvi, Lumen gentium – Svjetlo naroda – koje je posve posvećeno
otajstvu Majke Božje. U tom se dokumentu jasno ističe: „Bezgrješna je Djevica,
sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskoga života,
s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina bila uzvišena kao
kraljica svemira…“ (br 59). Na kraju toga poglavlja čitamo također: „Isusova Majka,
kao što je tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva
ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli
putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe“ (br. 68). Temeljem tih
koncilskih izričaja Sveti je Otac današnja misna čitanja protumačio trima ključnim
riječima, a to su borba, uskrsnuće i nada. U prvom je čitanju iz Otkrivenja riječ
o viđenju borbe između žene i zmaja. Lik žene koja predstavlja Crkvu, s jedne je strane
slavodobitan i proslavljen, a s druge je u muci. To je zapravo Crkva, tumači Papa,
i ona koja je već združena sa svojim Gospodinom u nebeskoj slavi, ali ona koja tijekom
povijesti neprestano doživljava kušnje i izazove koji se odražavaju u sukobu između
Boga i Zloga, neprijatelja od uvijek. Sveti je Otac odmah primijetio kako nas Marija
u toj borbi s kojom se Isusovi učenici imaju sučeliti nikad ne ostavlja samima; Majka
Isusova i Majka Crkve uvijek je s nama. Ona je već zauvijek u nebeskoj slavi, ali
nije odijeljena od nas, ona je s nama i bori se s nama, podržava kršćane u borbi protiv
sila zla. Stoga Papa potiče na molitvu krunice koja također ima i taj vidik borbe
upravo kao molitva koja podržava u borbi protiv zloga i njegovih pomoćnika. Govoreći
pak o drugom misnom čitanju, koje govori o uskrsnuću, rekao je da sveti Pavao, pišući
Korinćanima, uporno ističe činjenicu da biti kršćanin znači vjerovati da je Krist
doista uskrsnuo od mrtvih. Naša se vjera oslanja na tu temeljnu istinu, činjenicu
a ne ideju. I otajstvo Marijina uznesenja tijelom i dušom na nebo posvema je upisano
u Kristovo uskrsnuće. Sin je prolazeći kroz smrt „privukao“ ljudskost Majke. Isus
je jednom zauvijek ušao u vječni život sa svom svojom ljudskošću, koju je uzeo od
Marije, tako je ona, Majka, koja ga je cijeli život vjerno slijedila srcem, s njim
ušla u vječni život, koji nazivamo također nebom, Očevom kućom – objasnio je Papa
Franjo dodajući: I Marija je spoznala mučeništvo križa: Sinovu je muku živjela
u dubini svoje duše. Bila je s Njim potpuno sjedinjena u smrti, i stoga joj je dan
dar uskrsnuća. Krist je prvijenac uskrsnulih, Marija je prvijenac otkupljenih, prva
je od onih koji su Kristovi – istaknuo je Sveti Otac. Osvrnuvši se pak na evanđeoski
ulomak, Papa je rekao da govori o nadi. Nada je krjepost onoga tko, kušajući sukob,
svakodnevnu borbu između života i smrti, vjeruje u uskrsnuće Kristovo, u pobjedu Ljubavi.
Himan Veliča je pjesan nade, to je pjev Božjega naroda na putu kroz povijest. To je
pjev brojnih svetaca i svetica, nekih poznatih a nekih, a vrlo ih je mnogo, nepoznatih,
ali su dobro poznati Bogu: to su majke, očevi, vjeroučitelji, misionari, svećenici,
časne sestre, mladi, također i djeca, koji su se sučelili s borbom života noseći u
srcu nadu malenih i poniznih. I danas Crkva u svakom dijelu svijeta pjeva veliča duša
moja Gospodina– ustvrdio je Sveti Otac nastavljajući: Taj je himan posebice znakovit
tamo gdje danas trpi Kristovo tijelo. A Marija je tamo, s tim zajednicama, s našom
braćom i sestrama, s njima hodi, trpi i s njima pjeva pjesmu nade – kazao je Papa
te potaknuo: Draga braćo i sestre, i mi se, svim srcem, pridružimo toj pjesmi strpljenja
i pobjede, borbe i radosti, koja slavodobitnu Crkvu sjedinjuje s putujućom, ujedinjuje
zemlju s Nebom, a povijest s vječnošću – zaključio je Papa Franjo.