Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji

Evanđeoski ulomak današnje nedjelje govori nam o želji za konačnim susretom s Kristom, kazao je Papa na početku svojega podnevnoga nagovora silnom mnoštvu vjernika okupljenima na Trgu svetoga Petra u Vatikanu te nastavio: želja je to koja nas potiče na spremnost budna duha dok očekujemo taj susret svim srcem, zapravo svim svojim bićem. To je temeljni vidik kršćanskoga života, kao što je važna Isusova pouka u posve konkretnom i životom okružju iz kojega je govorio, istaknuo je Sveti Otac.
Evanđelist Luka pokazuje nam Isusa na putu u Jeruzalem zajedno s apostolima, protumačio je Papa te nastavio: Isus ide prema svojoj Pashi smrti i uskrsnuća te na tom putu odgaja apostole povjeravajući im duboke svoje stavove i ono što mu je na srcu. Među tim stavovima prepoznajemo otklon od zemaljskih dobara te pouzdanje u Očevu providnost te, upravo unutrašnje bdijenje, djelatno očekivanje Kraljevstva Božjega. Za nas je to očekivanje samoga Krista koji će doći i uzeti nas te odvesti na beskrajno slavlje kao što je to već učinio sa svojom Presvetom Majkom, objasnio je Papa Franjo.
Ovaj nam evanđeoski ulomak želi kazati da je kršćanin onaj tko u sebi nosi golemu i duboku želju da se susretne sa svojim Gospodinom u društvu sa svojom braćom suputnicima, istaknuo je Papa te objasnio: Sve se to sažimlje u poznatoj Isusovoj izreci: 'Gdje je blago tvoje, ondje će biti i tvoje srce' (Lk 12, 34). Svi mi imamo neku želju i bijedan je onaj tko je nema. Ponajprije tu želju da se napreduje, da se ide prema horizontu, a za nas je kršćane to susret s Isusom, pravi susret s Njime koji je naš život, naša radost koja nas usrećuje, istaknuo je Papa te nastavio:
Postavio bih vam dva pitanje: prvo, imate li vi srce puno želja? Promislite i odgovorite u šutnji u svojem srcu. Imaš li srce koje želi ili pak zatvoreno srce, zaspalo srce, anestezirano srce za sve ono što život čini životom? Imate li želju da idete naprijed prema susretu s Isusom? I drugo pitanje: gdje je tvoje blago, ono što želiš? Jer Isus je rekao – gdje vam je blago tamo će biti i vaše srce – pa stoga pitam: gdje je tvoje blago? Što ti je najvažnije, najdragocjenije, što je to što kao magnet privlači tvoje srce? Mogu li reći da je to Božja ljubav? Da je to želja da drugima činim dobro? Da živim za Gospodina i za dobro braće? Mogu li reći to? – uzastopno pita papa Franjo, te odmah nastavlja:
Netko će mi možda reći da je zaposlen, da ima obitelj i najvažnije mi je da obitelj napreduje, pa i posao. Da, točno, to je važno, nastavlja Papa ali opet se vraća na novi upit: Ali koja je to snaga koja drži slogu u obitelji? To je upravo ljubav, i tko je taj tko sije ljubav u naše srce? To je Bog. Bog je ljubav. I upravo Božja ljubav daje smisao malim svagdašnjim zauzetostima te nam pomaže da se suočimo s velikim kušnjama. To je pravo čovjekovo blago. Napredovati u životu s ljubavlju i to onom koju je Bog posijao u naše srce, s Božjom ljubavlju. A što je to Božja ljubav, opet pitanje te odgovara. To nije nešto neodređeno, neki općeniti osjećaj; Božja ljubav ima ime i lice: to je Isus Krist. Božja se ljubav očituje u Isusu, jer mi ne možemo ljubiti zrak ili sve drugo, tumači Sveti Otac te nastavlja:
Mi ljubimo osobe, pa stoga ljubimo Isusa, koji je Očev dar među nama. Ta ljubav daje vrijednost i ljepotu svemu drugomu, ta ljubav daje snagu obitelji, poslu, učenju, prijateljstvu, umjetnosti, svakoj ljudskoj djelatnosti. Ta ljubav daje smisao i negativnim iskustvima jer nam ona omogućava da prijeđemo preko tih iskustava, da ne ostanemo robovima zla, da s njom možemo ići naprijed jer nas otvara nadi. Evo, ljubav Božja u Isusu otvara nas uvijek nadi, tom konačnom horizontu našega hodočašća. Pa i teškoće i padovi tako nalaze svoj smisao. I naši grijesi nalaze smisao u Božjoj ljubavi jer ona nam u Isusu Kristu uvijek oprašta, toliko nas ljubi da nam uvijek oprašta, snažno je istaknuo Sveti Otac.
Potom se papa Franjo spomenuo današnje svetice svete Klare koja je na tragu svetoga Franje ostavila sve da bi se posve posvetila Kristu u siromaštvu pa je ona vrlo lijepo svjedočanstvo ovoga današnjega evanđeoskog ulomka. Neka nam ona pomogne zajedno s Djevicom Marijom da svatko od nas to ostvaruje sukladno sa svojim pozivom. Potom se Papa spomenuo skorašnje svetkovine Marijina uznesenja, a nakon podnevne molitve pozdravio je muslimane kao braću nakon Ramazana, mjeseca posta molitve i milostinje te potaknuo kršćane i muslimane da zajednički promiču međusobno poštovanje te nove naraštaje odgajaju u tom smjeru. Istodobno je Papa pozdravio i hodočasnike imenovavši među inima i skaute i druge mlade pristigle iz raznih zemalja ponavljajući im poruku Dana mladih u Riju: Idite i učinite mojim učenicima sve narode.