Jednostavni Papa

Valja ponovno otkriti gramatiku jednostavnosti – to je u više navrata istaknuo papa Franjo tijekom Svjetskoga dana mladih u Rio de Janeiru. Ako se Crkva udalji od jednostavnosti – ustvrdio je – ostaje pred vratima Otajstva i prijeti joj opasnost da je svijet ne razumije. Jednostavnost je dakle razlikovno obilježje osobe i učiteljstva pape Franje, što svi priznaju i na čemu mu mnogi zavide.
Valja se osloboditi lažnoga blještavila, rječitih sofizama, jer je jednostavnost ures Božjega ruha i govora. To što od početaka pontifikata papa Franjo svojim primjerom svaki dan poučava Crkvu i svakog kršćanina analogno podsjeća na gestu koju je 'drugi Franjo' na početku svojega poslanja imao učiniti. Sa sebe skinuti odjeću i vratiti je ocu, a to mu je bio poziv da učini vidljivim čijim se sinom osjeća i koja dobra želi uživati. Postao je siromašan ali je zadobio slobodu. Ta sloboda zadivljuje i u ponašanju pape Franje i očituje se u njegovu skromnom življenju i jednostavnom stilu. Jednostavnost je osnovno obilježje duše, ali je i sol poticajnoga pastoralnog djelovanja koje ne predlaže hladnu vjeru, nego zahtijeva da se nježnim kucanjem otvori i um i srce – objasnio je papa u govoru brazilskim biskupima 27. srpnja ove godine u prvostolnici Rija de Janeira.
Druga pouka, koju Crkva uvijek mora pamtiti, jest da se nikada ne može udaljiti od jednostavnosti, inače zaboravlja govor Otajstva i ostaje pred vratima Otajstva, i, naravno, da ne uspijeva ući u one koji od Crkve zahtijevaju to što si sami ne mogu dati, to jest Boga – kazao je Papa govoreći brazilskim biskupima.
Jednostavnost je i prirodnost. U Papinu zrakoplovu na povratku iz Rija u Rim za vatikaniste je i svjedoke izvanrednoga intervjua, koji je ikad dao jedan Papa, morao biti pravi šok uvjeravajući se s kolikom je jasnoćom i naravnom raspoloživošću obdaren jedan Petrov nasljednik. Kristalna iskrenost pape Franje, i o trnovitim pitanjima, iznenadila je novinare navikle na drevno mentalno ruho zbog kojeg su vatikanske stvari teško spoznatljive, a katkad i pomalo mutne. Tako odgovor nasmijanog pape Franje novinaru koji ga je pitao da objavi tajnu o svojoj torbi, ne samo ismijava otrcane predrasude, nego i biva ugodna pouka o vrijednosti jednostavnosti.
U torbi nije ključ atomske bombe. Ne! Nosim je jer sam je uvijek nosio sa sobom: kad putujem, uvijek je nosim. A što je u torbi? Brijaći aparat, časoslov, podsjetnik i jedna knjiga za čitanje – ponio sam knjigu o svetoj Terezini kojoj sam pobožan. Uvijek sam išao na putovanje sa svojom torbom: to je normalno. Pa moramo biti normalni ... Moramo se priviknuti biti normalni. Normalan život – odgovorio je Sveti Otac.
No možda je vrhunac značenja 'jednostavnosti' u shvaćanju Pape, koji je došao s drugog kraja svijeta, u plemenitosti osjećaja i ljudskosti koje je tijekom dugog intervjua očitovao govoreći o papi Benedikta XVI. Odgovor bremenit spontanošću – iako je Papa pred medijima govorio o svom odnosu s papom u miru, tako nevjerojatan i nezamisliv, jednom je riječju raspršio pomalo nepristojnu odbojnost, kojom se često u javnosti oslikava nekog crkvenog velikodostojnika.
On sada stanuje u Vatikanu, a neki me pitaju: kako je to moguće? Dvojica papa u Vatikanu? Zar ti to ne smeta? Zar ne diže revoluciju protiv tebe? Sve to govore. Glupost! Ja sam se dosjetio da kažem ovo: To je kao da imate djeda u kući, ali mudroga djeda. Kad je u nekoj obitelji kod kuće djed, poštuje se, voli i časti. On je mudar čovjek! Ne miješa se! Često sam mu govorio: Svetosti, primajte goste, živite svoj život, dođite s nama. Došao je za otkrivanje i blagoslov kipa svetoga Mihovila. Eto, ta rečenica govori sve. Za mene je kao da imam djeda u kući: svojega oca – kazao je Papa u razgovoru s novinarima.
Evo kako govori neki biskup koji se ne smatra 'knezom'. Ovo je tipičan primjer: čak i sa strašnim djelatnicima obavijesnih sredstava Papa može biti i jednostavan i izravan i ponizan. Upravo se u toj vrsti željne i očitovane Papine jednostavnosti zamjećuje nešto duboko kršćansko. Jer u njoj trajan zanos ljubavi prema osobama, praćen živom toplinom – nije važno kave su okolnosti – izvrsne ili banalne – nikad nije spriječen protokolarnim mehanizmom, ne podliježe kraljevskim propisima, koji nalažu sitne korake i strogo držanje, prema onoj vjekovnoj estetici razmaka koji Papu dijeli od naroda a koju su postkoncilski pape malo pomalo sveli na pravu mjeru
S općim audijencijama srijedom, kao i u neprekidnoj apoteozi u Copacabani, jednostavni je papa Franjo još više izmamio četvorne metre, što u vatikanskim očima znači kilometre, toj, za njega neprihvatljivoj, udaljenosti između njega i naroda. Jer jedan pastir – ponavlja on – može prethoditi, biti usred, ili iza svojega stada, a nikada iznad stada. Može se dakle ustvrditi da je jednostavnost za papu Franju prostorna. Ona je fizičko mjesto, jer – kako je rekao – Bog se objavljuje na raskršćima. Ona je mjesto duše, odnosno borilište gdje Crkva pobjeđuje ili gobi bitku.
Katkada, gubimo one koji nas ne razumiju jer smo zaboravili jednostavnost, također izvana unoseći racionalnost koja je strana našem narodu. Bez gramatike jednostavnosti, Crkva se lišava uvjeta koji omogućuju 'uloviti' Boga u dubokim vodama njegova otajstva – ustvrdio je papa Franjo u govoru brazilskim biskupima 27. srpnja ove godine.