Katolički katekizam o uskrsnuću tijela

Kršćani vjeruju u besmrtnost duše i u uskrsnuće tijela. Od samoga je početka, ta istina, sasvim oprečna grčkoj filozofiji, poticala upite, a tako je bilo i među Korinćanima: „Kako uskršavaju mrtvi?“ S kakvim li se tijelom pojavljuju?“ (usp. 1 Kor 15,35). Apostol Pavao odgovara usporedbom: „Ono što ti siješ ne oživljuje ako ne umre. (...) Tako je i s uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti, sije se u tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno“ (usp. 1 Kor 15,36. 42-44).
Naše je tijelo dakle sjeme i – putem smrti – bit će preobraženo u savršeno tijelo. Tijelo sasvim novo, ali uvijek naše, dapače, s našim duhom više sjedinjeno od zemaljskoga tijela – objasnio je pater Kowalczyk.
Nauk o uskrsnuću tijela nije fizička znanost o posljednjim stvarima. Moramo imati na umu da „Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: „to je Bog pripravio onima koji ga ljube“(1 Kor 2,9). Naša nada nije u zamišljanju buduće zbilje, nego proizlazi iz pouzdanja u Boga koji želi spasiti cijeloga čovjeka. Ta nam je Božja volja objavljena u Kristovu uskrsnuću. Stoga je sam Isus rekao: „Ja sam uskrsnuće i život“ (Iv 1,25).
Katekizam nas uči da se smrću duša dijeli od tijela, ali u uskrsnuću će Bog našemu preobraženom tijelu dati nepokvarljiv život sjedinjujući ga s našom dušom (br. 1016). Kad će se to dogoditi? Tradicija povezuje uskrsnuće mrtvih s posljednjim danom, odnosno s Kristovom ponovnim dolaskom. Ima teologa koji predlažu drugačije tumačenje svetopisamskih činjenica i govore o pojedinačnom uskrsnuću nakon smrti. Kako će to biti? Živjet ćemo, umrijeti i vidjeti... zaključio je pater Kowalczyk.