Uz misna čitanja 18. nedjelje kroz godinu razmišlja P. Anto Lozuk

Kada se proširi glas da je negdje rasprodaja, odmah se tu zgrne masa ljudi, nastaju repovi, ljudi kupuju i ono što im treba i ono što im ne treba. A kada se roba dijeli badava (kao što je to bilo kod nas u vrijeme rata), svijet nagrne sa svih strana, nastaje guranje, svađa, otimanje... Što se to budi u ljudima kada čuju da negdje mogu dobiti stvari jeftino ili čak badava?
Što se budi? Budi se glad i žeđ za posjedovanjem. Nama je u krvi težnja da zgrćemo, da posjedujemo što više. Već dijete, kada ga pitate koje zanimanje će odabrati kad odraste, odgovara: ono gdje je dobra zarada. A kad to dijete odraste, započinje ogorčenu borbu da zaradi što više. Nije rijedak slučaj da ljudi u toj borbi posežu i za vrlo prljavim sredstvima: prijevarom, korupcijom, otimačinom... Mnogi naivno ispunjavaju sportsku prognozu, kupuju lutriju, sudjeluju u raznim igrama, koriste svaku priliku da se preko noći obogate. A onoga kome to uspije smatramo najvećim sretnikom.
U zemljama bogatog Zapada često se ponavlja izreka: Novac ne čini sretnim, ali čovjeku pruža mir. No, usprkos tome što se često ponavlja, ova izreka ne govori istinu. Novac ne donosi mir. Istina je da čovjeka uznemirava novac koji nema, ali ga još više uznemirava novac koji ima. Novac je također uzrok mnogome zlu. Koliki se zločini počine zbog novca... No, novac je ipak potreban. Dokle god novac i materijalna dobra što ih posjedujemo služe čovjeku, korisni su i dobri. Ali kada mu zagospodare, postaju veliko zlo. Iz posjeda i novca struji, naime, nekakva tamna zla snaga koja neprozirnom koprenom prekriva i čovjekove oči i čovjekove moći, i njegove težnje i njegov duh. Tako on postaje i gluh i slijep za temeljne vrednote života. Nije sposoban više ni pravilno rasuđivati ni donositi ispravne odluke. Prema Bogu se zatvara, a prema ljudima postaje arogantan, tvrd, okrutan.
Isus u svome Evanđelju često govori o novcu. Od njegovih trideset sedam usporedbi ništa manje nego trinaest govori o novcu i posjedovanju. Čudnovato zvuči, ali o novcu i posjedovanju govori češće nego o molitvi i vječnom životu. U današnjem Evanđelju govori o bogatom čovjeku koji proširuje žitnice da bi sačuvao i povećao svoje bogatstvo. Ali kad je mislio da konačno može početi uživati u svome bogatstvu, Bog mu poručuje: "Luđače, još ove noći zahtijevat ću od tebe natrag život!"
Stari tumači ove usporedbe, osobito oni monaški, upućivali su drastične poruke: Sve što imaš nije drugo nego smeće! Kada pođeš s ovoga svijeta, sa sobom nećeš ponijeti ništa! Mrtvačka haljina nema džepova! Memento mori! Sjeti se da ćeš umrijeti! Možda već sutra... Sam Isus nije tako strog. Ipak danas ozbiljno upozorava: Dok zgrćeš bogatstvo na ovoj zemlji, nemoj zaboraviti da se trebaš obogatiti i u Bogu! Zato, vodi računa o tome što je u životu važno, a što je sporedno. Novac i posjed ni uz najbolju volju ne možeš ponijeti na drugi svijet. Ti trebaš postati gospodar svoga novca i svoga posjeda, i ne smiješ dopustiti da oni tobom zagospodare. Iskoristi ih sada na pravi način da stekneš ono što će i nakon smrti biti tvoje!