U prvostolnici Rija de Janeira Sveti Otac slavio Svetu misu s biskupima i svećenicima iz cijeloga svijeta

U prvostolnici Rija de Janeira Sveti je Otac danas slavio svetu misu s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima iz cijeloga svijeta koji sudjeluju na Svjetskom danu mladeži. Gledajući katedralu punu biskupa, svećenika, sjemeništarca i redovnika, razmišljam o psalmu današnje svete Mise: „Neka te hvale svi narodi, o Bože!“ Ovdje smo da hvalimo Boga, a činimo to potvrđujući svoju volju da budemo oruđe kako bi svi narodi slavili Boga, a ne samo neki – kazao je Sveti Otac dodajući da stoga s nazočnima želi promišljati o tri vidika svećeničkoga zvanja.
„Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas“, veli nam Isus u Ivanovu evanđelju. Bog nas je dakle pozvao, On je izvor našega zvanja; u počelu je dakle Božji odabir. Boga nas je pozvao da budemo s Isusom, da s njim budemo tako sjedinjeni da poput svetoga Pavla možemo reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni“ (Gal 2,20). To jedinstvo s Kristom obilježava sve ono što jesmo i što činimo. A taj „život u Kristu“ jamči našu apostolsku učinkovitost, plodnost naše službe: „Odredio sam vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane“ (usp. Iv 15,16). Ni susreti ni planiranje u pastoralnom djelovanju ne jamče plod, nego vjernost Kristu, koji nam uporno govori:“ Ostanite u meni i ja ću ostati u vama“ (usp. Iv 15,4) – objasnio je Sveti Otac dodajući:
Dobro znamo što znači meditirati Krista, klanjati mu se i prihvatiti ga, posebice u našoj vjernoj molitvi, u našem svakdanjem susretu s njim, nazočnim u Euharistiji i u potrebitim osobama. Biti s Kristom ne znači povlačenje u osamu, nego znači ići ususret drugima. Dolaze mi na um riječi blažene Majke Terezije iz Calcutte: „Moramo biti ponosne na svoje zvanje koje nam omogućuje u potrebnima služiti Kristu.“ Valja ići u periferije, tamo tražiti i služiti Kristu. Siromašnima moramo ići kao što svećenik radosno ide na oltar – ustvrdio je papa Franjo a potom se osvrnuo na svećeničko poslanje.
Bog nas je pozvao da naviještamo Evanđelje, Radosnu vijest. Mnogi su od vas dopratili mlade na Svjetski dan mladeži. I mladi su čuli Isusovu riječi: „Idite i učinite sve narode učenicima“. Naša je obveza u srcima mladih raspaliti želju da budu Isusovi učenici-misionari. Mnogi se mogu uplašiti toga poziva, misleći da moraju naputiti svoju zemlju, rodbinu i prijatelje ako žele biti misionari. Pomognimo mladima da shvate da po krštenju bivamo učenici-misionari, da je poslanje bitni čimbenik kršćanskoga života, da evanđelje valja svjedočiti u prvom redu u vlastitoj kući, u školi ili na poslu, vlastitoj obitelji i svojim prijateljima – objasnio je papa Franjo potičući biskupe i svećenike da se ne štede u odgoju mladih.
Obraćajući se svojim kršćanima sveti Pavao rabi lijepu izreku koja je bila stvarnost u njegovu životu: „Djeco moja, koju ponovno s bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.“ Ta Pavlova rečenica i u našoj službi ima biti stvarnost. Pomognimo svojim mladima da otkriju hrabrost i radost vjere, radost da ih Bog ljubi. Odgajajmo ih za poslanje, da iziđu i da idu. I Isus je tako činio sa svojim učenicima: nije ih sa sobom zadržao kao što kvočka čini s pilićima; poslao ih je – objasnio je papa Franjo nastavljajući:
Ne možemo se zatvoriti u župe, u svoje zajednice dok mnogi očekuju da im se navijesti Evanđelje. Nije riječ o tome da se jednostavno otvore vrata za prihvat, nego o tome da se ide u susret. Moramo ići onima koji su udaljeni, koji obično ne posjećuju župu, i oni su pozvani na gozbu Gospodnju – objasnio je Sveti Otac te nastavio:
Pozvani smo promicati kulturu susreta. Nažalost, u mnogim je sredinama zamjetna kultura isključivanja, „kultura otpada“. Nema mjesta za stare osobe ni za neželjenu djecu, nema vremena za siromaha na rubu ulice. Katkad se čini da se ljudski odnosi temelje na dvije moderne dogme, na učinkovitosti i na pragmatizmu – kazao je Sveti Otac.
Dragi biskupi, svećenici, redovnici i sjemeništarci ne bojte se ići protiv struje. Ne odričimo se ovoga Božjeg dara: jedincate obitelji djece Božje. Susret, prihvat, solidarnost i bratstvo našu civilizaciju čine ljudskom. Moramo biti u službi zajedništva i kulture susreta. Glede toga gotovo moramo biti dosadni. Ne želimo biti umišljeni namećući svoje istine. To što nas vodi jest ponizna i sretna sigurnost onoga koga je našla, zahvatila i preobrazila Istina koja je Krist i koji ne može da ne naviješta tu Istinu – zaključio je Papa te svima preporučio Mariju za uzor.