2013-07-20 19:42:31

Uz misna čitanja 16. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Ante Lozuk


RealAudioMP3 Poruka Evanđelja prošle nedjelje, prispodobom o milosrdnom Samarijancu, pružila nam je lijepu ilustraciju ljubavi prema bližnjemu; poruka današnjeg Evanđelja, koja nas suočava s likovima Marte i Marije, pruža nam ilustraciju ljubavi prema Bogu. Karakteri i uloge ovih dviju žena vrlo su znakoviti. Marta simbolizira aktivnost, a Marija kontemplaciju. Svatko od nas u sebi nosi obje mogućnosti. No, u svijetu naše zapadne civilizacije (kao i u kući Marte i Marije, gdje je Marta, čini se, vodila glavnu riječ) kontemplativna strana jest zapostavljena. Zato Isus danas, ukazujući na Marijin primjer, i Marti i nama upućuje vrlo važnu poruku.
Danas ljudi žive užurbano, nervozno, stalno pod pritiskom mnoštva obveza. Gotovo je nemoguće misliti na nešto što nije termin ili obveza. U stara vremena živjelo se drukčije. Bilo je mira i tišine, odmora i vedrine. No, i onda se poneki dan znao pretvoriti u nervozno utrkivanje s obvezama i terminima. Takav je za Martu bio onaj dan kad je Isus sa svoga puta prema Jeruzalemu skrenuo k njoj u goste. Nikako da stigne na sve, a sestra, ni prstom da bi pomakla da joj pomogne; sva zanesena Isusovom prisutnošću, samo njega gleda i sluša. Na koncu Marta gubi strpljenje. Zanimljivo je da ne napada sestru nego Isusa. Isusov odgovor pruža dragocjenu pouku i Marti i svima nama: "Marta, Marta... samo je jedno potrebno!" A u trci za svojim obvezama ti si to zaboravila!
Radilo se u svim vremenima i prostorima, i radit će se dok je svijeta. No, postojala su vremena u kojima su ljudi znali da rad nije cilj nego sredstvo. Cilj se nalazi tamo gdje nam se nudi Božja blizina. Ljudi našeg naraštaja to više ne znaju. Sve što znaju jest: da moraju biti aktivni... A aktivizam, ukoliko nije ugrađen u pravu ljestvicu vrednota, može biti opasan. Zatvoren u sama sebe, aktivizam prekriva pravo lice stvarnosti, okreće stvari naopako, onemogućava pristup Bogu. Naši zemaljski zadaci i poslovi mogu postati vrlo posesivni, mogu nas zarobiti i zatvoriti u začarani krug iz kojega nema izlaza.
Užurbana Marta prisutna je posvuda u našem vremenu. Pronaći ćemo je u svim prostorima života. Lako ju je prepoznati u dvostruko zaposlenoj majci, u ocu koji nikada nema vremena, u ambicioznim mladim ljudima koji u isto vrijeme studiraju i rade... Prisutna je na svoj način i u onom dijelu mladih (i starijih) koji nervozno žure iz zabave u zabavu, iz uživanja u uživanje, nikad siti, uvijek pod pritiskom da moraju dalje i dalje... Svima njima Gospodin danas govori: "Marta, Marta... samo je jedno potrebno!"
Današnji čovjek u sebi osjeća vakuum, nakaznu prazninu, koja ga žulja, muči i sramoti pred njim samim. Bijeg u aktivizam često puta jest bijeg od sebe, bijeg od praznine u sebi, bijeg od tame koja prijeti iz budućnosti, bijeg od Boga. A bijeg od Boga uvijek je besmislen, osobito u našem kršćanskom ambijentu. Bog koji nam se objavio poznaje dobro tamu i prazninu ljudske duše i ljudske sudbine. U toj tami i praznini on se rodio i živio, patio i umro. Bog poznaje i tamu budućnosti. Svu ju je zahvatio i obasjao svojim Uskrsnućem... I mi smo dio ovog naraštaja, i mi smo razapeti na križ grozničavog ritma suvremenog života. Današnje Evanđelje želi nas osloboditi tog križa: Ono jedino potrebno jest tu, blizu nas, u ovoj euharistiji dolazi nam u goste.








All the contents on this site are copyrighted ©.