Uz misna čitanja 16. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Ante Lozuk
Poruka Evanđelja prošle
nedjelje, prispodobom o milosrdnom Samarijancu, pružila nam je lijepu ilustraciju
ljubavi prema bližnjemu; poruka današnjeg Evanđelja, koja nas suočava s likovima Marte
i Marije, pruža nam ilustraciju ljubavi prema Bogu. Karakteri i uloge ovih dviju žena
vrlo su znakoviti. Marta simbolizira aktivnost, a Marija kontemplaciju. Svatko od
nas u sebi nosi obje mogućnosti. No, u svijetu naše zapadne civilizacije (kao i u
kući Marte i Marije, gdje je Marta, čini se, vodila glavnu riječ) kontemplativna strana
jest zapostavljena. Zato Isus danas, ukazujući na Marijin primjer, i Marti i nama
upućuje vrlo važnu poruku. Danas ljudi žive užurbano, nervozno, stalno pod pritiskom
mnoštva obveza. Gotovo je nemoguće misliti na nešto što nije termin ili obveza. U
stara vremena živjelo se drukčije. Bilo je mira i tišine, odmora i vedrine. No, i
onda se poneki dan znao pretvoriti u nervozno utrkivanje s obvezama i terminima. Takav
je za Martu bio onaj dan kad je Isus sa svoga puta prema Jeruzalemu skrenuo k njoj
u goste. Nikako da stigne na sve, a sestra, ni prstom da bi pomakla da joj pomogne;
sva zanesena Isusovom prisutnošću, samo njega gleda i sluša. Na koncu Marta gubi strpljenje.
Zanimljivo je da ne napada sestru nego Isusa. Isusov odgovor pruža dragocjenu pouku
i Marti i svima nama: "Marta, Marta... samo je jedno potrebno!" A u trci za svojim
obvezama ti si to zaboravila! Radilo se u svim vremenima i prostorima, i radit
će se dok je svijeta. No, postojala su vremena u kojima su ljudi znali da rad nije
cilj nego sredstvo. Cilj se nalazi tamo gdje nam se nudi Božja blizina. Ljudi našeg
naraštaja to više ne znaju. Sve što znaju jest: da moraju biti aktivni... A aktivizam,
ukoliko nije ugrađen u pravu ljestvicu vrednota, može biti opasan. Zatvoren u sama
sebe, aktivizam prekriva pravo lice stvarnosti, okreće stvari naopako, onemogućava
pristup Bogu. Naši zemaljski zadaci i poslovi mogu postati vrlo posesivni, mogu nas
zarobiti i zatvoriti u začarani krug iz kojega nema izlaza. Užurbana Marta prisutna
je posvuda u našem vremenu. Pronaći ćemo je u svim prostorima života. Lako ju je prepoznati
u dvostruko zaposlenoj majci, u ocu koji nikada nema vremena, u ambicioznim mladim
ljudima koji u isto vrijeme studiraju i rade... Prisutna je na svoj način i u onom
dijelu mladih (i starijih) koji nervozno žure iz zabave u zabavu, iz uživanja u uživanje,
nikad siti, uvijek pod pritiskom da moraju dalje i dalje... Svima njima Gospodin danas
govori: "Marta, Marta... samo je jedno potrebno!" Današnji čovjek u sebi osjeća
vakuum, nakaznu prazninu, koja ga žulja, muči i sramoti pred njim samim. Bijeg u aktivizam
često puta jest bijeg od sebe, bijeg od praznine u sebi, bijeg od tame koja prijeti
iz budućnosti, bijeg od Boga. A bijeg od Boga uvijek je besmislen, osobito u našem
kršćanskom ambijentu. Bog koji nam se objavio poznaje dobro tamu i prazninu ljudske
duše i ljudske sudbine. U toj tami i praznini on se rodio i živio, patio i umro. Bog
poznaje i tamu budućnosti. Svu ju je zahvatio i obasjao svojim Uskrsnućem... I mi
smo dio ovog naraštaja, i mi smo razapeti na križ grozničavog ritma suvremenog života.
Današnje Evanđelje želi nas osloboditi tog križa: Ono jedino potrebno jest tu, blizu
nas, u ovoj euharistiji dolazi nam u goste.