Sve je u Rio de Janeiru spremno na Papin dolazak. Zadivljujući je to grad,
pa je i blaženoga papu Ivana Pavla Drugoga, promatrajući ga, nagnalo da kaže kako
ga je sam božanski Arhitekt mogao osmisliti, a to slično kažu i Brazilci u svojoj
izreci da je Bog stvorio svijet u šest dana, dok je sedmi dan posvetio tomu da nastane
Rio. Ipak, taj je grad istodobno i metropola velikih suprotnosti, o čemu javlja dopisnik
naše radijske postaje: Kad se govori o Čudesnom gradu, pomisli se odmah na more,
poznatu plažu Copacabana, na šećerni kruh, na Krista Otkupitelja, odnosno na njegov
kip na brdu Corcovado, na nebodere. No postoji i drugi Rio. Obično se nastoji ne vidjeti
ga, ali tu je. To je Rio baraka. Tu stvarnost Crkva nikad nije htjela skrivati: s
Ivanom Pavlom Drugim, koji je posjetio predio Vivigal, dok će papa Franjo na svojem
hodočašću u Rio želi 2. srpnja posjetiti barake u predjelu Varginha. Barakaška
su naselja poznata u Brazilu pod imenom favelas i ima ih barem 700, no nitko ne zna
točan broj. Uglavnom su uz desetke i desetke brda koja okružuju grad te u najšarenijim
mogućnostima živi oko milijun i petsto tisuća ljudi. Ljudi iz luksuznih nebodera i
hotela te plaža iz snova prezirno na njih gledaju. No srednja klasa Rija na favele
gleda kao na središte kriminaliteta, nasilja, trgovine drogom i bijede, dok stanovnici
koji žive u barakama grad smatraju neshvatljivim i neprijateljskim. Oni ne vole da
ih drugi nazivaju barakšima, nego radije govore o sebi kao o zajednicama gdje nije
samo kriminal i bijeda, nego radnički svijet, koji živi u tim predjelima gdje jedino
može plaćati najam. Godine 2008. kad su se već predviđali različiti veliki brazilski
događaji poput svjetskog dana mladeži ili pak svjetsko nogometno prvenstvo te olimpijada,
vlada je ponešto učinila glede smanjenja trgovine droge i kriminaliteta smjestivši
u favele policiju. I u takvim okolnostima sve funkcionira unatoč nezakonitostima,
država se ipak brine za javne službe: škole, pitku vodu, pomoć pri zapošljavanju.
Na taj se način fevele sve više integriraju u cjelinu Rija. A s visine Corcovada,
Krist Otkupitelj svojim raširenim rukama kao da želi pozvati na jedinstvo te dvije
duše grada. Velečasni Eric Jacquinet, odgovorni je u uredu za mlade
pri Papinskom vijeću za laike. Izravno je bio uključen u pripravu Svjetskog dana mladeži
u Riju de Janeiru pa je za agenciju Zenit o tome opširno govorio. Tako je odmah na
početku kazao zašto se uzela tema za dan mladeži 'Idite i učinite sve narode mojim
učenicima'. Riječ je, naime, o tome veli velečasni Eric da se taj Svjetski dan mladeži
u Riju počeo pripremati za vrijeme Biskupske sinode u Rimu o Novoj evangelizaciji.
Tako je počela duhovna priprava s porukom pape Benedikta, ali su i biskupi Latinske
Amerike tražili da to bude poput kontinentalnoga poslanja. Benedikt je Šesnaesti stoga
u sklopu nove evangelizacije te jubileja Drugog vatikanskog sabora i Godine vjere
htio mladima uputiti poruku upravo stoga što mnogi mladi još ne poznaju Krista pa
oni koji su ga upoznali imaju biti misionari. A i vjera raste kad se daje, govorio
je blaženi Ivan Pavao drugi, pa biti u poslanju nije nešto površno nego bitno u našem
kršćanskom biću, ističe velečasni Eric. Na pitanje o tome kako nije lako govoriti
mladima o Bogu, ali na susretu mladeži stječu se nova prijateljstva na kojem će imati
udjela i oni koji su daleko od Crkve, velečasni odgovara riječima pape Benedikta da
zasigurno i prijateljski osjećaji postaju sredstvo kojim se Bog služi da ljude privuče
k sebi. Stoga se i ovaj svjetski dan mladeži shvaća kao put dvojice učenika u Emaus
koji su govorili o Isusu i s Isusom, a da ga nisu prepoznali. Hodočašće je stvarnost
u kojoj ostavljamo redovite uhodanosti i spremni smo za novost iznenađenja Božje nazočnosti
u životu svakoga od nas i u životu ljudi. Upravo nas Isus onda svojom nazočnošću
obogaćuje, nastavlja velečasni Jacquinet, da nam nadahnjuje povratak u život s novim
navještajem: Vidjeli smo Isusa, doživjeli smo ga. To je ujedno i potvrda onoga što
je papa Benedikt govorio mladima u Kölnu o ljepoti vjere koja onda zrači radošću življenja,
zaključio je velečasni Jacquinet. O ozračju u Riju de Janeiru u razgovoru
s našim novinarom govorio je otac Cezar Cìceri, redovnik iz Milana, koji je već trinaest
godina misionar u Brazilu, a sada je župnik u Botafogu, nekoliko kilometara od mjesta
gdje će se tijekom Svjetskog dana mladeži održavati susret pape Franje s mladima. Sa
zanosom i radošću pripremamo se za susrete sa Svetim Ocem. Sav narod i župljani vrlo
su raspoloživi i susretljivi. Ja ću imati skupinu od dvadesetak gospođa koje će već
u pet sati i trideset minuta u jutro pripremiti doručak za stotinjak mladih koje ugošćujemo,
čistiti prostorije u kojima borave, a navečer će u sedam sati za njih pripremati večeru.
One će se same brinuti za nabavku hrane – kazao je velečasni. Govoreći pak o gostoljubivosti
latinskoameričkog naroda, rekao je da svi rado nude ono malo što imaju, stoga je istinsko
zadovoljstvo biti s njima i osjetiti njihov zanos i vjeru koju obnavljaju u ovoj Godini
vjere – istaknuo je otac Cìceri. Na upit o uljepšavanju grada, rekao je da su obnovljene
sve tramvajske i autobusne postaje, a zračna je luka puna dragovoljaca koji prihvaćaju
i odvode hodočasnike na njihova odredišta. Na mjestu gdje se održava karneval nalaze
se mladi dragovoljci i hodočasnicima dijele sve što im je potrebno za gradski prijevoz.
Sve su pozornice zgotovljene i svi šatori, sve je spremno. Neki već provode noći na
poznatoj plaži Copacabana, neki se i kupaju i sunčaju čekajući službeni početak i
željeni susret s papom Franjom – primijetio je župnik. Govoreći pak o vjeri mladih,
rekao je da se i u Brazilu kriza vjere osjeća kao i u cijelom svijetu. Neki su se
udaljili od vjere, a mnogi svoju vjeru vrlo ozbiljno žive. Sada uz klasične župske
zajednice imamo mnogo novih zajednica, sve su zauzete u pastoralu mladih, u izgradnji
boljega društva, u borbi za ljudska prava; čine to velikim žarom – istaknuo je župnik
dodajući da mladi danju rade a noću uče te da se i stoga ne mogu u cijelosti posvetiti
vjeri i Crkvi. Osvrnuvši se na Papinu nazočnost među mladima, rekao je kako od
pape Franje očekuje da mlade zarazi svojom vjerskom radošću, da u njima probudi latinskoamerički
ponos, da govori njihovu srcu, da njegova poruka obilježi život latinskoameričke mladeži.
Nisam zabrinut za Svjetski dan mladih, nego sam zabrinut što će biti poslije, hoćemo
li mi svećenici biti spremni za povratak mladih. To je najveći izazov za mene. Mladi
će se ponovo vraćati Crkvi, a hoćemo li mi biti spremni da ih prihvatimo, da odgovorimo
na očekivanja – zaključio je otac Cezar Cìceri.