Generalni kapitul - Družba Kćeri Božje ljubavi

Međunarodna Družba Kćeri Božje ljubavi od 5. do 25. srpnja 2013. slavi svoj 26. generalni kapitul u Grottaferrati kraj Rima. Trideset i devet članica Kapitula, iz osam provincija i dvije viceprovincije Družbe, između kojih provincijalna glavarica s. M. Elvira Tadić i četiri delegatkinje iz Provincije Božje providnosti sa sjedištem u Zagrebu, zajednički razmišljaju o temi Kapitula: Kristova ljubav ispunjava naša srca i potiče nas na evangelizaciju. Sestre su 13. srpnja izabrale novu vrhovnu glavaricu Družbe: sestru Mariju Dulce Adams iz Južnog Brazila, koja će voditi Družbu sljedećih šest godina. U tome će joj pomagati četiri vrhovne savjetnice, koje dolaze iz Poljske, Sjeveroistočnog Brazila, Hrvatske i Austrije. Pozvali smo S. Elviru Tadić da nam nešto više kaže o Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi, ponajprije o njihovoj karizmi…
Karizma je Družbe Kćeri Božje ljubavi »činiti vidljivom ljubav nevidljivoga Boga«, u raznim apostolskim djelovanjima, posebno na odgojnom području, što 1105 sestara ostvaruje u 20 zemalja svijeta: Albaniji, Argentini, Austriji, Boliviji, Bosni i Hercegovini, Brazilu, Češkoj, Ekvadoru, Engleskoj, Hrvatskoj, Italiji, Kosovu, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Slovačkoj, Švicarskoj, Ukrajini i Ugandi.
Družbu je 21. studenoga 1868. u Beču osnovala Službenica Božja Majka Franziska Lechner, rođena 1. siječnja 1833. u Edlingu, u Bavarskoj (Njemačka). Franziska osniva Družbu Kćeri Božje ljubavi sa željom i nakanom da svaka članica Družbe bude službenica i oruđe neizmjerne Božje ljubavi, posebno se brinući za odgoj i obrazovanje djevojaka, pomažući im pronaći pravi smisao života. Majka Franziska potrošila je svoj život za slavu Božju i za spasenje duša, te je 14. travnja 1894., u 62. godini života, svoj duh predala u ruke Očeve. Njezini zemni ostaci nalaze se u Breitenfurtu, u blizini Beča, a 20. studenoga 2005. u Beču je otvoren biskupijski proces za njezino proglašenje blaženom.
Sestre djeluju i u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini, kako smo čuli. Možete li nam nešto reći kad su Sestre došle k nama?
Provincija Božje providnosti ima svoje početke u misijskom duhu Majke Franziske, koja je oduševljeno prihvatila poziv prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera, da odgojno radi s djevojkama i otvori škole u njegovoj Nadbiskupiji. Majka Franziska stigla je u Sarajevo s dvije sestre 28. travnja 1882. s ciljem: Božju ljubav utjeloviti osnivanjem odgojnih zavoda u kojima će se mladome naraštaju ulijevati u dušu kršćanske i ljudske vrjednote. Uz pomoć i savjet Nadbiskupa započela je izgradnju samostana, škola i internata.
Bilo je i poteškoća, zar, ne? Sestre su s puno ljubavi i požrtvovnosti razvijale svoju djelatnost u Sarajevu i drugim mjestima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Nažalost, taj plodni rad je prekinut poslije II. svjetskoga rata, kada sestre ostaju bez svojih samostana i škola. Tada je važno područje djelovanja postao župski apostolat te sestre odgajaju u vjeri katehizacijom, vođenjem crkvenih zborova, okupljanjem djece i mladih, uređivanjem crkava i drugim aktivnostima. I u tim poratnim vremenima sestre su osnivale dječje vrtiće i na taj način pomagale obiteljima u odgoju njihove djece.
U novije doba, kako se razvija rad Sestara? Uspostavom demokracije sestrama je omogućen rad u osnovnim i srednjim školama u vjeronaučnoj i predmetnoj nastavi. Osim te, ponovno oživljene prvotne odgojno-prosvjetne djelatnosti sestara, ostala područja apostolata su: župna katehizacija i drugi oblici djelovanja u župi, animiranje liturgije i vođenje crkvenih zborova, pastoral mladih i duhovnih zvanja, rad s djevojkama u internatima, odgoj u dječjim vrtićima i u domovima za nezbrinutu djecu, rad u bolnicama i domovima za starije i nemoćne, te izrada liturgijskoga ruha. Svojim životom posvećenim Bogu po svetim zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, u molitvi i sestrinskome zajedništvu, za Boga i Njegovo kraljevstvo danas radi 255 sestara Provincije Božje providnosti, vođene geslom koje im je u baštinu ostavila Utemeljiteljica: »Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu«. Trenutno se četiri novakinje, dvije postulantice i 5 kandidatica u Zagrebu i u Skadru u Albaniji, pod vodstvom svojih odgajateljica, pripremaju za redovnički život da bi mogle svojim bližnjima «činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo», kako je svojim duhovnim kćerima naložila Majka Franziska.
Družba ima i svoje poznate Drinske mučenice…Ovo su načelo herojski živjele i prolijevanjem vlastite krvi zapečatile Drinske mučenice: s. Jula Ivanišević, s. Berchmana Leidenix, s. Krizina Bojanc, s. Antonija Fabjan, s. Bernadeta Banja, koje je kardinal Angelo Amato proglasio blaženima u Sarajevu 24. rujna 2011. Njihov nam zagovor pomaže u životnim borbama i njihov primjer nas hrabri da se ni uz cijenu trpljenja ne odijelimo od Gospodina i Njegove ljubavi.