Vjera je prvotno susret među osobama - istina je koja se očituje već u naslovu prvoga poglavlja enciklike 'Lumen fidei'

Odmah nakon što je objavljena enciklika 'Lumen fidei' pape Franje pojavili su se prvi komentari. Pomalo se počinju pojavljivati članci koji analiziraju encikliku. Uglavnom su to profesori teologije koji pišu u teološkim stručnim časopisima, ali i u katoličkim listovima za širu publiku.
Najprije valja pripomenuti kako je sam papa Franjo kazao da je veći dio posla obavio Benedikt XVI. A teolozi uočavaju i u toj enciklici Papin neposredni, jasni, pastirski pristup vjeri. On zapravo tom enciklikom svjedoči najprije svoju vjeru i to priopćava drugima. Odmah autori primjećuju da je vjera moguća upravo stoga što smo mi ljudska bića upućeni jedni na druge pa i naša vjera nosi označnicu tih odnosa.
O vjeri se može teoretizirati, ali ona je prvotno susret među osobama. Već se naime to jasno očituje naslovom prvoga poglavlja u enciklici koji je zapravo navod iz Prve Ivanove poslanice (4, 16) Mi smo vjerovali u ljubav. Opširniji navod toga retka izravno tumači tu vjeru: Mi smo upoznali ljubav Božju i vjerovali u nju. Očito je riječ o Božjoj ljubavi kao predmetu naše vjere, ako se tako može reći. Jer ljubav je to što se zbiva među osobama pa se tom zbivanju daje povjerenje, a ne nečem apstraktnom, kako se to često čuje: mislim da nešto postoji.
Ako se vjeruje u ljubav, onda je ta ljubav doista pravo svjetlo. Odatle i opravdani naslov enciklike: Svjetlo vjere. U svjetlu, naime, vjere u ljubav, mnogo je lakše prepoznavati i duboke intelektualne dosege i protege naših spoznaja, ističu poneki komentatori.