Reforma vatikanskoga kaznenog sustava. Objavljen motu proprij pape Franje

U Vatikanu je u četvrtak, 11. srpnja 2013. objavljeno apostolsko pismo pape Franje, u obliku motu proprija, o novim kaznenim zakonima i administrativnim kaznama za Državu Grad Vatikan i za Svetu Stolicu. U naše je vrijeme – piše papa Franjo – opće dobro sve više ugroženo transnacionalnim i organiziranim kriminalom, pogrješnim rabljenjem tržišta i gospodarstva, kao i terorizmom.
Međunarodna zajednica stoga ima usvojiti odgovarajuća pravna sredstva – istaknuo je Papa - koja omogućuju prevenciju i borbu protiv kriminala, potičući pritom međunarodnu pravnu suradnju na području kaznenoga zakonodavstva. Zbog toga su, želeći ponovno istaknuti zauzimanje Apostolske Stolice za suradnju u tu svrhu, uvedene neke promjene u vatikanskom kaznenom zakonodavstvu, nastavljajući djelovanje započeto 2010. godine, tijekom papinstva Benedikta XVI..
Svrha je Motu propria – kako je protumačeno u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice - prije svega proširiti (od 1. rujna) primjenu kaznenih zakona, koje je s današnjim datumom prihvatilo Papinsko povjerenstvo za Državu Grad Vatikan, i na Svetu Stolicu, odnosno na članove, dužnosnike i zaposlene u različitim tijelima Rimske kurije, ustanovama povezanima s kurijom, ustanovama povezanima sa Svetom Stolicom, kao i na kanonske pravne osobe, te papinske izaslanike i diplomatsko osoblje Svete Stolice. Svrha je toga proširenja da djela predviđena tim zakonom, mogu biti kazneno progonjena, od strane sudskih organa Države Grada Vatikana, i ako su počinjena izvan granica same države.
Isti ti zakoni imaju i šire sadržaje, u svrhu primjene mnogobrojnih međunarodnih konvencija, među kojima se spominju četiri ženevske konvencije iz 1949. godine protiv ratnih zločina; zatim Međunarodna konvencija iz 1965. o uklanjanju svakog oblika rasne diskriminacije; Konvencija iz 1984. godine o torturi i drugim kaznama, te o okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju; i Konvencija iz 1989. godine o pravima djeteta, te njezini Protokoli iz 2000. godine.
U tom se kontekstu – stoji potom u priopćenju – ističe uvođenje zločina mučenja i opširna definicija kategorije zločina nad maloljetnicima (među kojima prodaja, prostitucija, vojačenje i seksualno nasilje nad njima; zatim pedopornografija; posjedovanje pedopornografskoga materijala; te seksualni čin s maloljetnicima).
Uvedeni su također i zločini protiv čovječanstva, kojima je posvećen poseban naslov; predviđena je, među ostalim, posebna kazna za zločine kao što su genocid i apartheid, po uzoru na odredbe Statuta Međunarodnoga kaznenog suda iz 1998. godine. Ponovno je razmotren i naslov kaznenih djela protiv javne uprave, u odnosu na Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije iz 2003. godine. Osim toga, ukinuta je kazna doživotnoga zatvora, i zamijenjena kaznom zatvora od 30 do 35 godina.
U skladu s najnovijim međunarodnim usmjerenjima uveden je također sustav kažnjavanja pravnih osoba, u svim slučajevima u kojima one iskorištavaju kažnjive aktivnosti svojih tijela ili podređenih, utvrđujući njihovu izravnu odgovornost s kaznama zabrane djelovanja i novčanim kaznama. Uvedena su, osim toga, opća načela pravednoga postupka unutar razumnoga roka, te pretpostavka nevinosti okrivljenika, a sudskim su vlastima dane na raspolaganje veće ovlasti opreza (s mogućnošću zapljene imovine).
Vrlo se važan dio reforme odnosi – ističe se u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice – na obnovu normative glede međunarodne pravne suradnje, uz prihvaćanje mjerâ suradnje prilagođenih s najnovijim međunarodnim konvencijama. Te su normativne promjene usmjerene na podanašnjenje poradi veće sustavnosti i potpunosti vatikanskoga normativnog sustava – stoji na kraju priopćenja Tiskovnoga ureda Svete Stolice.