Papin pohod Lampedusi i dalje u središtu pozornosti

Papa Franjo i njegov pohod Lampedusi 8. srpnja, zauzima prve stranice novina s jasnom Papinom osudom globalizacije ravnodušnosti koja se iskazuje višestrukom nebrigom za izbjeglice, ali i za sve potrebite. Neki već tu primjećuju kako je u vezi s globalizacijom papa Ivan Pavao II. upozoravao na to da jedina globalizacija vrijedna pozornosti jest globalizacija ljubavi, što neki drugi prevode u globalizaciju solidarnosti. Papa Benedikt XVI. još je kao kardinal govorio o globalnom relativizmu koji se sve više iskazuje kao diktatura relativizma. Čim se pojavi diktatura, onda nema mjesta za druge, primjećuju današnji komentatori ističući da je Papa Franjo sav svijet pozvao na ispit savjesti o svojim odnosima prema bližnjima.
Vidio sam hodočasnika koji je došao u svetište svijeta – te je dirljive riječi rekao msgr. Francesco Montenegro, nadbiskup Agrigenta, nakon Papina pohoda Lampedusi. Ime otoka, Lampedusa, znači „stijena“, ali i „svjetiljka“, i taj otok u potpunosti očituje oba značenja. Stijena je, i mnogi se tu nasuču, a mnogi traže solidan život pa dođu ovamo. Osim toga, svjetionik je jer je vidljiv, ljudi ga opaze iz daleka i tako dođu ovamo – objasnio je za našu radijsku postaju nadbiskup Montenegro napominjući pritom da se više puta upitao je li ovo što se događa na tom otoku biblijski egzodus.
Imam osjećaj da je Lampedusa komadić svijeta koji služi kao „pokus“ da bismo vidjeli kakav će biti svijet – napomenuo je potom nadbiskup. Komad zemlje poput ovoga može izgledati beznačajan; međutim, ima vrlo važnu ulogu, budući da se nalazi u središtu Mediterana, gotovo poput mosta između dva kontinenta. Lampedusa je otok na kojemu je susret već dokazan. Ljudi su otvorili svoje ormare, otvorili su svoje domove, nisu brojili koliko imaju novca, stavljali su šalicu kave pokraj vrata… Stoga, ako je sve to moguće napraviti ne poznajući drugoga…. a upravo su to ovdje ljudi doživljavali… - rekao je nadbiskup te dodao - Ako proširimo to što se ovdje moglo iskusiti, svijet će biti drugačiji. Ne vjerujem da je ovo privid. Vjerujem u nastavak biblijske povijesti. Svi idemo prema nekoj obećanoj zemlji – istaknuo je nadbiskup.
Osvrnuvši se posebno na Papin pohod i susret s doseljenicima, među kojima je bilo i muslimana, nadbiskup je istaknuo da je to bio susret oca s djecom. Mislim da je ovaj Papin pohod širom otvorio vrata i prozore, a to znači da se može ući i izići, da se može daleko pogledati kroz prozor. Svijetu je Lampedusa potrebna onako kako je Lampedusi potreban svijet. Važno je da ne ugasimo svjetlo koje je sada upaljeno na otoku. Mi ćemo nastaviti održavati svjetlo upaljenim. Ako se upali još koje, jedno po jedno, i svijet će biti jače osvijetljen – rekao je na kraju nadbiskup Montenegro.
Teško ćemo zaboraviti ovaj dan – rekla je pak u razgovoru za našu radijsku postaju gradonačelnica otočja Pelagie, Giusi Nicolini, na koju su poseban dojam ostavile Papine – kako je rekla – snažne riječi protiv globalizacije ravnodušja. Ovaj Papin pohod šalje poruku svijetu, i konačno je prekinuo šutnju, podigao je veo, i sve ono što je bilo nevidljivo, postalo je vidljivo. Papin je pohod na tom otoku ostavio nadu, koja postaje sve veća i konkretnija, da nećemo više vidjeti te ljude kako umiru i putuju na taj način. On nas je – kako je rekla – „katapultirao“ s „brda srama“ u divotu slušanja Papinih riječi koji je izrazio priznanje za sve ovo što Lampedusa čini. Danas se više ne moramo stidjeti toga, nego štoviše, sve se više ponosimo time – rekla je na kraju gradonačelnica.
Jedan od važnih trenutaka Papina kratkog pohoda Lampedusi održan je u crkvi svetoga Gerlanda, koja je za otok pravi oslonac. Njezina se župnika, don Stefana Nastasija, posebno dojmio prizor koji se mogao vidjeti za vrijeme propovijedi na Misi sa Svetim Ocem. Budući da je ambon, naime, bio napravljen od kormila s jedne od brodica koje su prevozile doseljenike, Papa je iza njega izgledao – kako je rekao župnik – poput kapetana koji upravlja velikim brodom. Prekrasna je to bila slika koja na neki način možda sve obuhvaća. A ono što me se najviše dojmilo bilo je obiteljsko raspoloženje; za mene je Papina nazočnost bila više nazočnost pastira, našega biskupa, nego nazočnost Svetoga Oca – rekao je don Nastasi.