Kardinal Bozanić na Misi za Domovinu: Bilo bi pogubno za Domovinu da se bilo koja vlast poigrava s narodom i njegovim najdubljim osjećajima

Slično je papi Franji, na temelju biblijskih liturgijskih čitanja govorio u svojoj homiliji u Misi za Domovinu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić prigodom Dana državnosti na kojoj nije bilo predsjednika vlade, u Zagrebu u crkvi sv. Marka. Kardinal je odmah na početku istaknuo: Molitva za Domovinu i za sve koji su za nju na poseban način odgovorni u ovom razdoblju naše povijesti u sebi nosi posebne osjećaje i vjerničku odgovornost, jer svaka naša radost i zahvalnost, svaka naša strepnja i briga za Hrvatsku obilježena je vjerom.
Potom se u vezi s Abrahamovim postupkom nadbiskup osvrnuo na evanđeosko načelo da činimo drugima ono što želimo da drugi nama čini te upozorio na često neljudske postupke onih koji imaju bilo kakvu vlast ili novac i o kojima mnogi ovise u svojem siromaštvu. Zanimljivo je uočiti da ni Lot nije bio sretan u svojem izboru bogatije zemlje naspram Abrahama kojega je zapala pustoš. Ali tamo gdje nema Boga i bogatstvo je pustoš, a tamo gdje je Bog i pustoš je bogatstvo. Stoga Isusovo načelo ljubavi pobjeđuje sebičnost jer nas uči da ne miješamo vrijedno i bezvrijedno, dobro i zlo, pravedno i nepravedno, sveto i bezbožno, blagoslov i prokletstvo, spasenje i vječnu propast. I u pripjevnom se psalmu biblijski čovjek pita i čuje odgovor: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome? Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu i istinu iz srca zbori… koji bližnjem zla ne nanosi… koji poštuje one koji se boje Gospodina… ne krši prisege, ne daje novca na lihvu i ne prima mita protiv nedužna.
Kardinal je potom ukratko spomenuo ideju o Europskoj uniji kako je nastala u kršćanskom krugu političara i kako su je posebice promicali pape, a Hrvatska oduvijek živi u okviru europske civilizacije. Unatoč mnogim proturječjima koja vladaju danas Europom, ulaskom u takvu Europu Hrvatska ne smije zanijekati svoj identitet, svoju baštinu, svoje svetinje. Europljani, koji poznaju našu povijest i naše vrijednosti, raduju se upravo zbog toga našoj prisutnosti i ohrabruju nas, traže svježinu i vjerodostojnost življenih vrijednosti, koje prepoznaju u nama, a koje mi toliko puta obescjenjujemo. A kakav je taj hrvatski kršćanski biser i što čuva njegov sjaj? – pitao se kardinal te kazao:
To su ponajprije ljudi koji se pouzdaju u Boga. Za razliku od stavova i ljudske ideologije koja uvjerava o ljudskoj ispunjenosti bez povezanosti s nadnaravnim, bez vjere i utemeljenja istine i pravednosti onkraj čovjeka, kao vjernici izabiremo Božju riječ i njoj dajemo prednost pred ljudskom mudrošću. Sjaj hrvatskoga kršćanskog bisera dopire iz nesebičnosti, iz ljubavi prema drugima. U tom sjaju prepoznajemo ljude koji se ne boje izložiti za istinu; koji traže dobro drugih i onda kada istina traži promjenu vlastitoga života. U tom su sjaju na poseban način hrvatski branitelji. Oni su bili spremni svoje živote dati za slobodu, mir i dostojanstvo čovjeka. Taj su sjaj mnogi željeli ugasiti, ali on je tu i nakon obrane Domovine u surovome ratu. On je tu u neistinama koje se obrušavaju na hrvatski narod produžujući nepravde i patnje nedužnih. On je tu da se u svjetlu njihove žrtve svako nepoštenje lakše prepozna i da se vidi put koji Hrvatsku ne vodi prema dobru. Taj sjaj ne blijedi i zato, na današnji Dan državnosti, osjećamo ponos što su takvi velikani nesebičnosti među nama i što ostaju zalog bisernoga sjaja.
Biser kršćanstva svoju je ljepotu ostavio u srcu hrvatske kulture ne samo u umjetničkim djelima, nego u svemu što se odnosi na način življenja. Zbog toga je u novije vrijeme zabrinjavajuće u hrvatskome društvu promatrati da se zanemaruje vrijednost braka i obitelji; da se prema najdubljim temeljima ljudskoga života odnosi kao da je to nečija svojina. No, ako se i ideološki sučeljavaju stavovi, trebalo bi čuvati barem onu najmanju mjeru pristojnosti i dosega demokracije, bez izrugivanja i očitovanja netrpeljivosti. Ako se i to pregazi, dovodi se u opasnost sama ljudskost pogotovu kada se oglušuje na glas obespravljenih, kada se odbija razgovor vladajućih s društvenim sastavnicama, kada se štite zločinci, kada se zakoni kroje po volji pojedinaca, političkih i gospodarskih skupina, zapostavljajući dobro čovjeka i naroda, kazao je među ostalim kardinal Bozanić.