O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Mi smo se danas nadvili nad beskrajnu patnju i stradanje hrvatskih vojnika i civila – koji su ovdje pogubljeni bez ikakva suda i po diktatu jedne revolucije. Ovdje leže njihove kosti koje najbolje svjedoče kakvo je zlo bio komunizam, koji je u našu Domovinu došao na krilima Drugoga svjetskog rata i ustoličio se nasiljem u njemu i poslije njega – kazao je sisački biskup Vlado Košić, predvodeći u subotu, 22. lipnja, Svetu Misu zadušnicu za žrtve Jazovke. Bogu smo zahvalni – nastavio je biskup – što je to zlo propalo i što je komunizam nestao, ali posvuda vidimo i znamo da nisu nestali njegovi tvorci koji su ubijali, sijali strah i zatirali u ime svoje ideologije sve hrvatsko, katoličko i domoljubno. Nažalost, oni ne žive nekim skrovitim životom u Hrvatskoj, daleko od javnosti, okajavajući svoje grijehe i zločine, nego su upravo oni u današnjoj Hrvatskoj na prvim mjestima, oni vode našu zemlju, oni su gospodari medija – a to znači: oni kroje istinu, zavode naš jadni narod i danas, kao što su ga vodili u propast tolikih prošlih desetljeća. Lašci i zavodnici. Ali, naš skup danas ne treba nikoga prozivati, oni koji su na strani zločina sami sebe razotkrivaju. Mi smo ovdje kao oni koji se mole Bogu. Naše je uputiti danas molitvu za sve koji su stradali od mržnje, kako u Drugom svjetskom ratu i poraću, tako i u Domovinskom ratu. Dapače, uputimo Bogu molitvu i za sve koji stradavaju i danas, jer su trovani lažima i mržnjom. I ne samo za žrtve, mi molimo danas i za ubojice, molimo Boga da i nasilnicima otvori srce, da i njih obrati i daruje im svoje svjetlo i svoju milost. Mi ne znamo kako je to moguće, ali vjerujemo da je Bogu sve moguće – poručio je biskup Košić.
Također se zapitao tko to smije štititi zločine i zločince, i to još posljednji tjedan pred ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju. Nažalost, to se danas nama događa: štite se zločinci, a sve je tim tužnije što se danas u Brezovici kod moga Siska slavi ubojice kao velike antifašiste, donositelje napretka i bolje budućnosti – upozorio je sisački biskup, upitavši zašto na stratište Jazovke nitko od naših vlasti još nije došao? Odgovor je više negoli jasan. Meni se čini da je naša aktualna vlast posve odnarođena, protiv svoga vlastitoga naroda. U čije ime danas govore oni koji se ne mogu sagnuti nad ovom jamom i čuti smrtne krike nevinih ljudi koji su ovdje skončali – pobijeni od takozvanih „najvećih boraca za slobodu Hrvatske“? Koji paradoks: reći da su 'upravo partizani u Drugom svjetskom ratu započeli ono što su kasnije branitelji u Domovinskom ratu nastavili' – stvarajući državu Hrvatsku?! To može reći samo onaj koji ne zna ili ne želi znati istinu. A upravo ovdje treba saznati tu istinu, ovdje, na Jazovki – poručio je sisački biskup Vlado Košić.
Istoga dana, Stolni Kaptol Svetog Križa u Sisku obilježio je 420. obljetnicu glasovite Sisačke bitke s Turcima, spomenuvši se svih branitelja Siska i Europe, a ponajprije tadašnjih kanonika Zagrebačkog kaptola. Tim je povodom večernje misno slavlje u sisačkoj katedrali predvodio pomoćni biskup zagrebački i prepošt Zagrebačkog Kaptola Ivan Šaško, u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem i kanonicima Stolnog Kaptola Svetog Križa.
Svaki povijesni događaj nosi u sebi više slojeva i teško ih je obuhvatiti prikazom preostalih dokumenata i tragova, jer je uvijek posrijedi život. Baš zbog toga što je sve u našemu življenju povijest, jedini koji tu stvarnost obuhvaća jest Bog, te stoga svakomu događaju kao vjernici pristupamo s pogledom za koji molimo svjetlo Božjega Duha – kazao je predvoditelj slavlja. No, svi događaji nisu jednaki. Postoje oni koji zahvaćaju puno života; koji se urezuju u memoriju pojedinaca i naroda; postoje oni koji su stanoviti modeli koji oblikuju život. Upravo je jedan od takvih onaj kojega se danas spominjemo. Za Hrvatsku i Zagrebačku biskupiju 16. stoljeće bilo je – izvana gledano – u mnogočemu porazno. Nakon brojnih turskih navala, pljačka i razaranja, unutarnjih sukoba, nesloge i izdajstava, nasilja nerazumne vlastele i raznih nadiranja pod obilježjem protestantizma, ipak se dogodio i jedan veličanstveni obrat. Dok se radilo o opstanku, kod Siska se na današnji dan dogodila pobjeda nad Turcima, koja je Zagrebačku biskupiju i Hrvatsku održala na životu, a naizgled nepobjediva sila započela je gubiti snagu – kazao je biskup Šaško, podsjetivši na ključnu ulogu zagrebačkih kanonika ne samo u izgradnji sisačke utvrde – koju su izgradili vlastitim sredstvima – nego i u obrani čitave Domovine. I uvijek je bilo tako: kada se hrvatski narod našao na rubu izginuća, čvrst mu je oslonac bila upravo Crkva.(...) To je snaga koja je vidljiva i danas, jer tadašnje vrijeme i tadašnja događanja sažetak su i današnjih (ne)prilika, posebice u svjetlu nedavne hrvatske borbe za slobodu. I junaštva, i nasilja, i nesebičnosti, i izdaje… Ali, pobjedu uvijek nosi ponajprije nepodijeljeno srce! Tu zadire Bog i ono što je slabo čini jakim – poručio je biskup Šaško.
Na 18. vrhovnom kapitulu sestara dominikanki u kući matici u Korčuli, 23. lipnja s. Katarina Maglica izabrana je za novu vrhovnu glavaricu. S. Katarina rođena je u Gali kraj Sinja, a u Kongregaciju je stupila 1966. godine. Studirala je hrvatski jezik i pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu te na studiju duhovnosti u Rimu. S. Katarinu izbor je zatekao u službi ekonome i priore u samostanu Anđela čuvara u Korčuli.