Treba gomilati nebeska dobra

Valja moliti Boga da nam da srce koje zna ljubiti i koje se neće prepustiti da ga zarobe nekorisna bogatstva – istaknuo ja Sveti Otac u propovijedi na jutrošnjoj svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta, na kojoj je sudjelovalo osoblje radionice Svetoga Ivana Lateranskoga te djelatnici Doma Sveta Marta.
Žudnja za jedinim blagom koje se sobom može nositi u život vječni nakon ovozemaljskog smisao je kršćanskog postojanja. A taj je smisao Isus objasnio svojim učenicima u ulomku iz evanđelja svetoga Mateja: „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“. Problem je u brkanju blaga. Ima opasnih blaga koja zavode a koja moramo ostaviti, nagomilanih tijekom života koja smrt učini uzaludnima – kazao je Sveti Otac dodajući, ironično, da nikada nije vidio kamion iza pogrebne povorke.
No postoji i druga vrsta blaga, koje možemo nositi sa sobom, koje nitko ne može oduzeti, a nije ono koje si uštedio za sebe, nego ono koje si dao drugima. Blago koje smo dali drugima, to blago nosimo sa sobom. I to će biti naša zasluga, odnosno Isusova u nama. To blago moramo nositi, a Gospodin nam dopušta da ga nosimo. Ljubav, djela milosrđa, služenje, strpljivost, dobrota, nježnost su vrlo lijepa blaga, nosimo ta blaga a ne druga – ustvrdio je papa Franjo.
Dakle, kako tvrdi evanđelje, u Božjim je očima vrijedno blago koje se već na zemlji gomila u nebu. Ali Isus ide još dalje, blago povezuje sa srcem, uspostavlja odnos između srca i blaga. Stoga jer je nemirno naše srce, a Bog ga je takvim stvorio da Njega traži – kazao je Sveti Otac.
Bog nas je stvorio nemirnima da Njega tražimo, da ga nađemo, da rastemo. Ali ako naše blago nije blizu Gospodinu, ako nije od Gospodina, srce je naše nemirno zbog tih blaga. ... Mnogi su ljudi, pa i mi, nemirni... jer žele imati ovo, žele to postići još nešto, i na kraju srce se umori, nikada nije ispunjeno: umara se, ulijeni se, postaje srce bez ljubavi. Umor srca. Razmislimo o tomu. Kakovo je moje srce: umorno, koje misli samo na sebe, da ima pozamašan račun u banci, i drugo? Imam li nemirno srce koje žudi za Božjim stvarima. O tom se nemiru u srcu uvijek valja skrbiti – ustvrdio je Papa.
Glede toga Isus proziva i oko, koje je simbol nakane srca i koje se odražava na tijelu: srce puno ljubavi čini svijetlim tijelo, a zlobno ga srce potamnjuje. O suprotnosti između svjetla i tame ovisi naša prosudba o stvarima, to uostalom dokazuje činjenica da iz „okamenjena srca, privrženog zemaljskim dobrima, potječu ratovi...“ Po zagovoru svetog Alojzija Gonzage, čiji spomen danas slavimo, molimo milost da imamo novo srce, srce od mesa – potaknuo je papa Franjo.
Neka Gospodin sva ta kamena srca učini ljudskima, nemirnima, tjeskobnima da traže Njega i Njemu omoguće da ih traži. Neka nam Gospodin promijeni srca i tako će nas spasiti. Spasit će nas od bogatstava koja nam ne mogu pomoći u susretu s Njim, u služenju drugima, i dat će nam svjetlo da spoznamo i prosuđujemo prema istinskom dobru: prema njegovoj istini. Gospodine, promijeni naše srce da tražimo istinsko dobro i da budemo sjajne a ne tamne osobe – zaključio je papa Franjo.