Kršćanin mora naviještati Evanđelje

Kršćanski život nije mirovanje sve do neba, nego hodanje po svijetu naviještajući Isusa koji je postao „grješnikom“ da ljude pomiri s Bogom – ustvrdio je papa Franjo tijekom jutrošnje svete mise u kapeli Doma Sveta Marta.
Kršćanski život nije zabijanje u kut ocrtavajući put koji vodi do neba, nego snaga koja potiče na put naviještati da nas je Krist pomirio s Bogom, postavši grijehom poradi nas. Papa je komentirao ulomak iz Pavlove Poslanice Korinćanima, u kojem Pavao pet puta rabi riječ pomirenje. Pavao to čini nježno i snažno, najprije potičući a potom moleći na koljenima: U ime Krista molimo. Pomirite se s Bogom – istaknuo je papa Franjo.
A što je pomirba? Pozvati jednoga s jedne strane, a drugoga s druge i ujediniti ih, ne, to je samo dio ali nije sve... Prva je pomirba to da je Bog u Kristu uzeo naše grijehe i On se učinio grijehom mjesto nas. Kad se ispovijedamo ne govorimo grijeh i Bog nam prašta. Ne, nije to! Mi dolazimo Isusu Kristu i velimo mu: Ovo je tvoje a ja sam još jednom zgriješio. To se njemu sviđa, jer je njegovo poslanje bilo: učiniti se grijehom za nas da nas oslobodi – objasnio je Sveti Otac.
To je ljepota, to je sablazan otkupljenja koje je učinio Isus. To je i otajstvo iz kojeg Pavao crpi žar da ide naprijed te da svima naviješta divotu, ljubav Boga koji je poradi mene predao u smrt svoga Sina. A ipak postoji opasnost da se nikada ne dokuči ta istina, jer mi malo podcjenjujemo kršćanski život, svodeći ga na popis obveza koje valja ispuniti i tako gubimo revnost, snagu ljubavi koja je u njemu – primijetio je Papa.
Filozofi vele da je mir u redu, sve sređeno i mirno... To nije kršćanski mir. Kršćanski je mir nemiran, nije spokoj, zabrinut je da naviješta pomirenje s Bogom. Kršćanski nas mir gura naprijed. On je počelo, korijen apostolske revnosti. Apostolska revnost nije ići naprijed da se čine prozeliti i statistike: u nekoj je zemlji ove godine porastao broj kršćana, u nekom pokretu broj članova... dobre su statistike, korisne su, ali Bog od nas ne želi to, ne želi da se bavimo prozelitizmom. Bog želi da naviještamo pomirenje, srž njegove poruke – objasnio je papa Franjo.
Zaključujući nagovor, Sveti se Otac osvrnu na Pavlovu unutarnju tjeskobu. Ponovio je ono što naziva „stupom“ kršćanskoga života, to jest da je Krist postao grijehom poradi mene. Moji su grijesi u njegovu tijelu, u njegovoj duši. To je ludost, ali je lijepo, istina je. To je sablazan križa – ustvrdio je Papa.
Molimo Gospodina da nam udijeli revnost za naviještanje Isusa, malo kršćanske mudrosti koja se rađa iz njegova probodena boka poradi ljubavi, i također da nas malo uvjeri kako kršćanski život nije terminalna terapija: biti u miru sve do neba... Ne, kršćanski je život u hodu, u životu, s istom Pavlovom tjeskobom. Ljubav Kristova nas posjeduje, ali nas i gura, pritišće, s tim osjećajem koji se ima kad netko vidi da nas Bog ljubi. Molimo tu milost – zaključio je papa Franjo.