Gospodarski i financijski sustav valja preispitati uzimajući u obzir solidarnost,
jer sadašnjoj je krizi potrebno etičnije gledanje na ljudske odnose – ustvrdio je
Sveti Otac na audijenciji sudionicima rimskog skupa zaklade Centesimus Annus pro Pontefice,
koje je danas primio u audijenciju. Papa je govorio o problemu nezaposlenosti te je
istaknuo da je nemogućnost „zaraditi si kruh“ najgore materijalno siromaštvo, jer
uskraćuje dostojanstvo rada. Krizi nitko ne umiče, a rastuća masa nezaposlenih,
poglavito na Zapadu, njezin je izraziti znak. Trebalo bi preispitati cijeli sustav,
a tomu se protiv niz služitelja profita, koji na riječ solidarnost krive usta. Ne
obazirući se ni na koga, Papa uobičajenom pronicavošću analizira sadašnje stanje,
polazeći od onih koji proživljavaju dramu krajnje nesigurnosti. Nezaposlenost –
pomanjkanje i gubitak posla – u zapadnim se krajevima širi poput mrlje ulja i zabrinjavajuće
širi granice siromaštva. Nema goreg materijalnog siromaštva, stalo mi je da to istaknem,
od nemogućnosti da se zaradi kruh i koje nekoga lišava dostojanstva rada – ustvrdio
je Sveti Otac. Papa je govorio stručnjacima koji se ovih dana nalaze u Rimu na
međunarodnom skupu Zaklade koju je prije dvadeset godina ustanovio papa Ivan Pavao
II. u svrhu širenja Socijalnog nauka Crkve. Na skupu se raspravlja o potrebi preispitivanja
poimanja solidarnosti, a Papa je objasnio kako bi se imala shvatiti solidarnost. Solidarnost
se više ne može shvatiti samo kao jednostavna potpora siromašnima, nego valja cjelovito
preispitati cijeli sustav, tražiti put da ga se reformira i uskladi s ljudskim pravima,
svih ljudi. Toj riječi solidarnost, koju nenaklono prihvaća gospodarski svijet, kao
da je ružna riječ – valja povratiti njezino zasluženo društveno građanstvo. Solidarnost
nije neko dodatno duševno raspoloženje, nije društvena milostinja, nego društvena
vrijednost koja zahtijeva da je kao takvu priznamo – ustvrdio je papa Franjo. Jug
i Sjever svijeta priznaje da nešto ne funkcionira. Glede toga Papa je vrlo jasan tvrdeći
da sadašnja kriza nije samo gospodarska i novčarska nego je ukorijenjena u etičkoj
i antropološkoj krizi. Žuditi za idolima moći, profita, novca, zanemarujući vrijednost
ljudske osobe, glavna je norma funkcioniranja i odlučujuće mjerilo organizacije. Zaboravilo
se i zaboravlja da je iznad poslovanja, logike i tržišnih odrednica, ljudsko biće,
nešto što se duguje čovjeku kao čovjeku, snagom njegova dostojanstva: jamčiti mu mogućnost
dostojna života te da aktivno pridonosi općem dobru – naglasio je Sveti Otac. Zahvaljujući
zakladi Centesimus Annus, Papa je stručnjake za socijalni nauk Crkve potaknuo na novo
promišljanje: U prvom redu valja povezati učiteljstvo s društveno-gospodarskim razvojem,
koji, budući da je stalan i brz, uvijek predstavlja nove vidike, a osim toga, preispitati,
znači produbiti, naknadno razmišljati da bi se otkrila svekolika plodnost neke vrijednosti,
u ovom slučaju solidarnosti, koja crpi iz Evanđelja, odnosno Isusa Krista i kao takva
ima neiscrpive mogućnosti – zaključio je Papa Franjo.