Vjerovanje govori o Kristovu silasku nad pakao. Kako moramo shvati tu tvrdnju? Katekizam
veli da prije svega ona označava da je Isus kao svi ljudi upoznao smrt (usp. br. 632).
Od tad je zauvijek solidaran s čovjekom. Isus nije samo iskusio patnju umiranja, nego
ide i među mrtve, lišene gledanja Boga – piše pater Dariusz Kowalczyk u 28. prilogu
o Katekizmu Katoličke crkve. Neki suvremeni teolozi žele u Kristovu silasku nad
pakao vidjeti vrhunac njegova osiromašenja, odnosno poniženja Sina Božjega. Isus trpi
na križu, osjeća patnju, dok bi u silasku nad pakao iskusio radikalnu pasivnost patnje
i smrti. Tako bi se približio grješniku, da ga uznemiri i istrgne iz paklene samoće
– smatraju neki suvremeni teolozi. Katekezam slijedi tradicionalni nauk Crkve i
o Isusu koji silazi nad pakao govori kao o pobjedničkom Spasitelju koji mrtvima naviješta
Radosnu vijest (usp. br. 632-634). U drevnoj se propovijedi govori o Isusu koji nad
paklom zove čovjeka: Probudi se ti koji spavaš! Zaista, nisam te stvorio da ostaneš
uznik u paklu. Ustani od mrtvih! Ja sam Život mrtvih (br. 634) – veli pater Kowalczyk. Katekizam
objašnjava da „Isus nije sišao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva,
nego da oslobodi pravedne“ (br. 633). Bog zaista želi spasiti sve ljude, ali ne može
primorati čovjeka da prihvati njegovo milosrđe. Crkva uči da osoba, to jest svako
slobodno stvorenje može Bogu reći ne, svjesno i zauvijek. Prokletstvo je zapravo samoosuda
– primijetio je Kowalczyk. Paradoksalno i pakao je znak ljubavi Božje. Ponizne
ljubavi koja ne uništava grješnika okorjelog u svojoj zloći, nego mu omogućuje živjeti
prema njegovu odabiru – zaključio je pater Kowalczyk.