Uz misna čitanja 6. vazmene nedjelje razmišlja p. Stjepan Šuflaj

Današnji ulomak iz Isusova oproštajnog govora ja bih nazvao vrhuncem Isusove ljubavi prema učenicima i prema nama. I svakako ta ljubav koja se očituje u odnosu Sina prema Ocu i Oca prema Sinu, a koja se po Duhu Svetom daruje na jedan poseban način svakom čovjek nije tek bilo kakva ljubav i bilo kakva sreća i bilo kakav mir, to nije mir kakav svijet nudi koji je uvijek manjkav i nedorečen, nego ljubav koja se nesebično daruje, koja se kao dar nesebično pruža onima koji je žele prihvatiti i čuvati u svom srcu te je dijeliti s drugima. Zato Isus na početku ovoga odlomka kaže: »Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti«. I nešto dalje kaže: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Kako postići tu ljubav, kako doći do toga mira? Isus nas poučava kada kaže: »Držite moju riječ koja je riječ Očeva i ona će vam poslati Duha Svetoga – Branitelja, Onog koji će vam dati snage, koji će vas prosvijetliti da možete razumjeti sve ono što sam vam govorio dok sam bio s vama«.
Možemo primijetiti da Isusovo prijateljstvo nadilazi svaki pojam, svaki oblik tek običnog prijateljstva, to je nešto više. To je jedno prijateljstvo koje kao izvor žive vode izlazi iz Isusova srca i daruje se čovjeku žednom istine, žednom pravde, unutarnje slobode, mira, žednom unutarnje sreće i to ne sreće koja će ga ispuniti nekim materijalnim dobrima, nego sreće koja će ga ispuniti vječnim dobrima, koja će ga ispuniti jednom unutarnjom snagom da može biti ono što doista je. Da može po Duhu Svetom svjedočiti da Bog jest, da može reći da ljubav jest, da sve ono najljepše, najbolje jest Očev dar nama i da nas Bog beskrajno ljubi. Sve to ne bi bilo moguće shvatiti bez tog dara Duha Svetoga. Darovi Duha Svetoga su upravo darovi koji nam pomažu da shvatimo tu jednu veliku i zagonetnu tajnu ljubavi. Što je ljubav pita se svaki čovjek? Što je istinska i prava ljubav bez maske, bez pretvaranja, bez licemjerstva? To je ljubav koja se temelji na istini a istina je upravo ta riječ koja dolazi od Oca, preko Sina i koja nas po Duhu Svetom čini sposobnima da je razumijemo, prihvatimo i da budemo ono što jesmo, a jesmo po krštenju ljubljena djeca Božja.
Gospodin kada govori o ljubavi ne govori o nekim apstraktnim željama koje bi bile i ostale tek puke i neostvarene težnje srca. Istinska ljubav je prijateljstvo i radost susreta čovjeka s čovjekom. U poslanici Efežanima sv. Pavao govori o novom srcu, srcu od mesa, danom čovjeku otkupljenom po Kristu da bude sposoban zaslužiti Božju ljubav, ljubiti Boga i ljubiti subraću. To novo srce, srce od mesa, može se roditi jedino po Duhu Svetom. Duh Sveti je za nas najveći dar, dar koji uključuje svaku mogućnost zajedništva i radosti. Mi Boga ljubimo u Duhu Svetom, jer on se toliko poistovjećuje s nama da uzima sam naš glas i viče: »Abba Oče«! Duh Sveti je mjesto ljubavi Božje i ljubavi bližnjeg. Dvije najveće zapovijedi su ujedinjene u njemu koji je stoga novi zakon, duhovni i unutarnji zakon. Židovi su na Duhove slavili svetkovinu davanja zakona a mi u isti dan slavimo dolazak Duha Svetoga. U tome se mjeri razlika i razdaljina između Novog i Starog Zavjeta: tamo zakon ispisan na kamenim pločama koji samo nabraja i objavljuje grijeh; ovdje zakon ispisan u srcu koji nam omogućuje ne samo da dobro vidimo nego i da ga činimo. Molimo Gospodina za taj dar da možemo ljubiti bližnjega kao sami sebe i dopustimo da nas ta ljubav odgaja i vodi.
Amen!