Vlč. Boris Vulić doktorirao dogmatsku teologiju

Svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije Boris Vulić obranio je danas na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu doktorsku disertaciju iz dogmatske teologije, naslovljenu “Nepomiješana i nepodijeljena”. Antropološki pristup suradnji Blažene Djevice Marije u spasenju. Ovom akademskom činu nazočili su doktorandova majka Mirjana, msgr. Jure Bogdan, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, svećenici studenti istog Zavoda te prijatelji i gosti iz Hrvatske i Rima.
Vulić u doktorskoj disertaciji razvija antropološki pristup spasenjskoj suradnji Blažene Djevice Marije, istražujući što se može – ali i što se ne može – tvrditi o Marijinoj spasenjskoj suradnji polazeći od šireg konteksta teološke antropologije u svjetlu sjedinjenoga i nepomiješanog odnosa Božjeg spasiteljskog djela i ljudskog suradničkog doprinosa.
Napisana na 450 stranica, disertacija je podijeljena u dva dijela. Prvi (antropološki) dio, izrađen u tri poglavlja, istražuje koordinate teološkog govora o ljudskoj suradnji. U prvome poglavlju autor donosi analizu kristološkog naslova jedini i jedincati posrednik spasenja, tvrdeći kako je upravo taj termin ključni kristološki naslov za Isusa Krista. U drugome se poglavlju razvija teologija ljudske suradnje te se u činjenici novoga stvaranja (pobožanstvenjenja, sinovstva i zajedništva u Kristu) pronalazi temelj ljudske, darovane, sposobnosti surađivanja u spasenju i potiče na mogućnost ali i nužnost uporabe pojma posrednik u antropološkom kontekstu. Treće je poglavlje posvećeno vlastitosti uloge Duha Svetoga u novome stvaranju i u ljudskoj spasenjskoj suradnji.
Nakon postavljenog teološkog okvira unutar kojeg se želi promišljati Marijina uloga u spasenju, drugi (mariološki) dio rada, razdijeljen u četiri poglavlja, pa se tako među ostalim u antropološkom ključu analizira odnos Kristova apsolutnog posredništva i Marijina suradničkog doprinosa, teološki se formulira bit i forma Marijine suradnje u spasenju u sučeljavanju s biti i formom spasenjske suradnje spašenog čovječanstva.
Boris Vulić rođen je 17. lipnja 1981. u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu i opću gimnaziju završio je u Županji. Nakon mature stupio je u Bogoslovno sjemenište u Đakovu i upisao filozofsko-teološki studij na Teologiji u Đakovu. Godine 2004. stekao je akademski stupanj diplomiranog teologa, a za svećenika današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 2005. u Đakovu. Do kolovoza 2007. godine vršio je službu župnog vikara u župi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima te radio kao vjeroučitelj u srednjoj školi. Iste godine nadbiskup Marin Srakić uputio ga je na poslijediplomski studij dogmatske teologije u Rim. Specijalizaciju je upisao na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana, kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Magistarski rad napisao je pod vodstvom rano preminulog profesora Donatha Hercsika. Položivši 19. lipnja 2009. završni ispit iz dogmatske teologije stekao je akademski stupanj magistra znanosti. U jesen 2009. upisuje doktorski studij na istom fakultetu. Paralelno s doktorskim studijem u Rimu predaje kolegije dogmatske teologije na Odsjeku za sustavnu teologiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.