Stid je krjepost ponizne osobe

Stidjeti se vlastitoga grijeha krjepost je poniznosti koja pripravlja prihvat Božjega praštanja – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na prijepodnevnoj svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta, na kojoj su sudjelovali djelatnici Uprave dobrima Apostolske stolice i neke redovnice. Sa svetim su Ocem suslavili kardinal Domenico Calcagno, predsjednik Uprave, te nadbiskup Francesco Gioia, predsjednik Hodočašćenje Petrovoj stolici.
Komentirajući Prvu Ivanovu poslanicu, u kojoj se govori da je Bog svjetlo i da u njemu nema tame, Papa je Franjo istaknuo da svi mi u svojem životu imamo tame, trenutaka kad je sve, također i u vlastitoj savjesti, tama, ali to – objasnio je – ne znači hoditi u tami.
Hoditi u tami znači biti zadovoljan samim sobom; biti uvjeren da mi ne treba spasenje. To su tame! Kada netko kroči naprijed tim putom tmina, ne može se lako vratiti natrag. Stoga sveti Ivan nastavlja, jer ga je možda takvo umišljanje potaknulo na promišljanje: Ako kažemo da smo bez grijeha, sami sebe varamo i istina nije u nama. Gledajte svoje grijehe, naše grijehe: svi smo grješnici, svi... To je polazište. I ako priznajemo svoje grijehe, Bog je vjeran, toliko je pravedan da nam prašta grijehe i da nas čisti od svake ljage. I zastupa nas – istina je? Dobri i vjerni Gospodin, u svojoj nam pravednosti oprašta – kazao je Papa.
Kad nam Gospodin oprašta pravedan je – nastavio je Papa – prije svega prema samom sebi, jer je došao da nas spasi i da nam oprosti, prihvaćajući nas nježnošću nekog oca prema svojoj djeci: Gospodin je nježan s onima koji ga se boje, s onima koji mu dolaze, s nježnošću nas uvijek prima, želi nam podariti svoj mir. A to se – ustvrdio je Papa – zbiva u sakramentu Pomirbe iako često smatramo da je ići na ispovijed kao i ići u neku kemijsku čistionicu da se odstrane mrlje s odjeće.
Ali u ispovjedaonici Isus nije kemijska čistionica, to je susret s Isusom, koji nas čeka, čeka nas kakvi jesmo. Gospodine, čuj, ovakav sam... Stidimo se reći istinu: Učinio sam to, mislio sam ovo. Ali stidljivost je istinska kršćanska i ljudska vrlina... sposobnost da se stidimo: ne znam je li se na talijanskom veli tako, ali u našoj zemlji za one koji se ne mogu stidjeti veli se da su bez stida: bez srama je, jer se ne može stidjeti, a stid je krjepost ponizna čovjeka, poniznih muškaraca i žena – ustvrdio je papa Franjo.
Valja imati pouzdanja – nastavio je Papa – jer i ako griješimo kod Oca imamo branitelja Isusa Krista, Pravednika. On nas zagovara pred Ocem, i štiti nas od naših slabosti. No potrebno je stati pred Gospodina, sa svojom istinom grješnika, s pouzdanjem, također i radošću, bez šminkanja... Pred Bogom se nikada ne smijemo šminkati. A stidljivost je krjepost, blažena skromnost. Od nas Isus traži tu krjepost: poniznost i blagost.
Skromnost i blagost su kao okvir kršćanskoga života. Kršćanin uvijek ide tako, u poniznosti i blagosti. A Isus nas čeka da nam oprosti. Možemo mu postaviti jedan upit: onda ići na ispovijed nije ići pod torturu? Ne! Ispovijed je hvaljenje Boga, jer je spasio mene grješnika. A čeka li me On da me izbatina? Ne, čeka me s nježnošću da mi oprosti. A ako sutra ponovim isto? Idi ponovo k Njemu, idi, idi i nemoj se umoriti ići... On nas uvijek čeka. Predivna je ta Gospodinova nježnost, ta poniznost, ta blagost... uskliknuo je Papa, dodajući:
To nam pouzdanje vraća dah. Neka nam Gospodin udijeli tu milost da s istinom idemo k Njemu, jer je istina svjetlo, ne ići pred Boga s tminama poluistine ili s lažima. Neka nam udijeli tu milost, Amen – zaključio je papa Franjo.