Koja je uloga sveučilišta u određivanju odnosa između vjere i znanosti?
Koja je uloga sveučilišta u određivanju odnosa između vjere i znanosti? – pitanje
je o kojemu su, od 4. do 7. travnja, u Parizu razgovarali odgovorni za dušobrižništvo
studenata u Europi. Na skupu, koji je vodio biskup Marek Jedraszewski, predsjednik
Povjerenstva „Kateheza, škola i sveučilište“ Vijeća europskih biskupskih konferencija,
okupilo se 40 sudionika, među kojima biskupi, kapelani i nacionalni voditelji dušobrižništva
studenata, te izaslanici crkvenih udrugâ i pokretâ iz 22 zemlje. Odnos između
vjere i znanosti i danas se smatra nepomirljivim. S druge strane i sâm spoj znanost–vjera
nije potpuno jasan. Često, naime, pridajemo znanstvenu vrijednost nečemu što nije
znanost: pravi je problem između vjere i racionalnosti, između vjere i našega shvaćanja
onoga što je za čovjeka istina. Čini se da se razum, kao oruđe čovjeka koji teži poznavanju
istine, danas sve više zamjenjuju osjećaji. Ako je nekada prostor za suočavanje razuma
i vjere bio prostor prirodnih znanosti, danas se on – prema riječima msgr. Jedraszewskoga
– premjestio prema ljudskim znanostima, kako pokazuje gender (rodna) ideologija
koja stavlja u pitanje biološki temelj ljudske osobe. Međutim, promatrajući povijest
ljudskoga razvoja, pater Pinsent, voditelj istraživanja u Centru za religiju i znanost
Ian Ramsey na Sveučilištu u Oxfordu, istaknuo je da je zamisao o odvajanju znanosti
i vjere stereotip, predrasuda koja ne odgovara stvarnosti; vjera i znanost, naime,
potpuno su pomirljivi. To pokazuje jednostavno veliki broj kršćanskih znanstvenika
koji su kroz stoljeća pridonijeli znanstvenom istraživanju stvarnosti. Danas je
možda najveće ograničenje znanstvenoga pristupa njegova pretjerana specijalizacija
koja teži tomu da raščlani misao i pristup stvarnosti. Stoga je potrebno kroz dijalog,
kroz različite stege ljudske misli, pa i same religije, promicati pristup globalnom
viđenju stvarnosti. Osim toga, iako je u akademskoj sredini često nazočan agresivni
ateizam koji priječi bilo koji oblik dijaloga, za patra Pinsenta je problematičan
i ravnodušni, ili pak praktični ateizam, koji se kod brojnih studenata odražava u
nepoznavanju i znanosti i vjere. I početci života i čovjeka ostaju tajna, o čemu
je govorio profesor Blazewicz s Poljske akademije za znanosti iz Poznana. Danas –
prema njegovim riječima – postoji opasnost od ekstremizama u stajalištima onih koji
predlažu kreacionističko viđenje svijeta, u kojemu, naime, vjera prevladava nad znanošću,
i onih koji se izjašnjavaju ateistima ili agnosticima, i kod kojih znanost prevladava
nad vjerom. Oba su stajališta zatvorena za dijalog i ne dopuštaju istinski zajednički
razvoj vjere i znanosti u traženju istine. Izgleda neobično, ali su i sredstva
za komunikaciju odgovorna u podjeli koja se stvorila između znanosti i vjere. Na to
je podsjetio pater Iosif Tiba, nekadašnji sveučilišni kapelan u Rumunjskoj. Govoreći
s povijesnoga vidika o tom promjenjivom dijalogu, pater je Tiba istaknuo da je otkriće
i rabljenje suvremenih sredstava za komunikaciju, od izuma tiska pa do sadašnjega
Interneta uvijek utjecalo na naše shvaćanje odnosa između znanosti i vjere. S druge
pak strane, iako se čini da su mladi sve češće zatočenici medijâ i Interneta – koji
je danas prvo mjesto na kojemu se traže odgovori na pitanja, pa i ona životna – ipak
se utvrđuje nova potreba za Bogom. Iz rasprave je na skupu prije svega očevidno
proizišlo da je i znanost put prema Bogu, a sveučilište, upravo stoga što je mjesto
razgovora, razmjene i razmišljanja, mjesto je na kojemu je moguće proširiti obzore
racionalnosti i ponovno otvoriti pitanje o Bogu.