Snaga krštenja potiče kršćane na hrabro svjedočenje Krista
Snaga Krštenja potiče kršćane na hrabro naviještanje Krista i kad nema sigurnosti,
pa i u progonima – istaknuo je papa Franjo u srijedu, 17. travnja, na Misi koju je
slavio u Domu Sveta Marta, u nazočnosti skupine zaposlenika vatikanske banke. I
današnju je propovijed Sveti Otac utemeljio na odlomku iz Djela Apostolskih, o prvoj
kršćanskoj zajednici koja živi u miru i ljubavi. Ali, odmah nakon mučeništva svetoga
Stjepana, dolazi do nasilnoga progona. To je pomalo stil života Crkve: između mira
ljubavi i progona – rekao je Papa. To se u povijesti uvijek događa, jer je to Isusov
stil. Brojni vjernici tako zbog progona bježe u Judeju i Samariju, te tamo naviještaju
Evanđelje, iako su sami, bez svećenikâ, jer su apostoli ostali u Jeruzalemu. Ostavili
su kuću, sa sobom su možda ponijeli malo stvari; – napomenuo je Sveti Otac – nisu
imali sigurnosti, ali išli su od mjesta do mjesta naviještajući Riječ. Sa sobom su
nosili bogatstvo koje su posjedovali: vjeru. Bogatstvo koje im je Bog dao. To su jednostavni
vjernici, kršteni prije samo godinu dana, ili možda nešto više. Ali, imali su hrabrosti
naviještati. I vjerovali su im! I oni su činili čudesa! – istaknuo je Papa. Prvi
su kršćani imali samo snagu Krštenja koja im je davala tu apostolsku hrabrost, snagu
Duha – primijetio je papa Franjo, te se osvrnuo na današnje kršćane. Mislim na nas,
krštene; imamo li mi tu snagu, pa mislim: vjerujemo li mi u to? Da Krštenje dostaje,
da je dovoljno za evangelizaciju? Ili se 'nadamo' da će svećenik reći, da će biskup
reći… A mi? Milost je Krštenja tako pomalo zatvorena, a mi smo zbijeni u svojim mislima,
u svojim stvarima. Ili pak katkada mislimo: „Ne, mi nismo kršćani. Primio sam Krštenje,
bio na Krizmi, na Prvoj svetoj pričesti… osobna je iskaznica u redu. I sada mirno
spavaš: kršćanin si. Ali, gdje je ta snaga Duha koja te nosi naprijed? – upitao je
Sveti Otac. Napomenuvši potom da imamo biti vjerni Duhu kako bismo Isusa naviještali
svojim životom, svojim svjedočenjem i svojim riječima, papa je Franjo istaknuo da
kada to činimo, Crkva postaje Crkva Majka koja rađa djecu, i djecu, i djecu, jer mi,
djeca Crkve, to donosimo. Ali, kada to ne činimo, Crkva ne postaje majka, nego Crkva
babysitter, koja njeguje dijete kako bi ga uspavala. To je onda uspavana Crkva. Sjetimo
se svojega Krštenja, odgovornosti svojega Krštenja – potaknuo je Papa te podsjetio
na progone u Japanu, u 17. stoljeću. Tada su, naime, katolički misionari bili protjerani,
te su kršćanske zajednice tijekom 200 godina bile bez svećenika. Po povratku, misionari
su pronašli sve zajednice, svi su bili kršteni, svi su bili katehizirani, svi su bili
vjenčani u crkvi. I to zahvaljujući djelu krštenika. Velika je odgovornost na nama,
krštenicima: - istaknuo je Sveti Otac - naviještati Krista, voditi naprijed Crkvu,
to plodno majčinstvo Crkve. Biti kršćanin ne znači praviti karijeru u nekom uredu
kako bih postao kršćanski odvjetnik ili liječnik. Ne. Biti kršćanin … to je dar koji
nam pomaže ići naprijed u naviještanju Isusa Krista snagom Duha – istaknuo je Sveti
Otac. U vrijeme progona prvih kršćana – podsjetio je na kraju Papa – Marija je
mnogo molila i poticala one koji su bili kršteni da idu hrabro naprijed. Molimo Gospodina
milost da postanemo hrabri krštenici, i sigurni da nas Duh koji imamo u sebi, a koji
smo primili po Krštenju, uvijek potiče da Isusa Krista naviještamo svojim životom,
svojim svjedočenjem, a i svojim riječima – potaknuo je papa Franjo.