Uz misna čitanja 3. vazmene nedjelje razmišlja p. Alan Modrić

Ljudska djelatnost da bi bila plodna mora sadržavati, u načelu, tri elementa: uzrok, koji potiče ljudsku djelatnost da se pokrene i djeluje, sam proces djelovanja, i na kraju, svrhu, prema kojoj je usmjerena naša djelatnost. Tako, na primjer, kada netko studira, mora postojati nešto što je potaknulo njegovo zanimanje za izvjesnu vrstu studija, potom, mora se potruditi u svome studiju, pohađati predavanja, učiti, polagati kolokvije, ispite, i na kraju, sve to treba činiti s nekom svrhom: da se radi ono što nekoga zanima, da se nađe dobro radno mjesto, da se prehrani obitelj. U misnim čitanjima 3. vazmene nedjelje susrećemo ova tri elementa ljudske djelatnosti primijenjena na kršćanski život i svjedočenje.
Koji je uzrok, bolje rečeno izvor našeg vjerničkog života o tome nam govori odlomak Ivanova Evanđelja koje slušamo na 3. vazmenu nedjelju, a koje nam donosi očitovanje uskrslog Krista na Tiberijadskom jezeru. Susrećemo dvije scene: ukazanje i čudesni ribolov, te Isusov razgovor s Petrom. Prilikom ukazanja, učenici u početku ne prepoznaju Isusa. To neprepoznavanje i neshvaćanje označuju razliku između Isusa “po tijelu” lako prepoznatljivoga, i Isusa “po Duhu” prepoznatljivoga samo u vjeri, koja svoje plodove nalazi u čudesnom ribolovu, a biva izražena riječima: “Gospodin je!”. U obroku koji Isus pripravlja i dijeli svojim učenicima jasno se odražava simbolika euharistije, u kojoj još više učenici prepoznaju Uskrsloga. Potom slijedi razgovor Učitelja s njegovim najvažnijim učenikom, ali koji je istovremeno razgovor sa svakim od nas koji pripada stadu uskrsloga Gospodina. Ne samo Petru, nego svakome od nas Isus postavlja jasno i nedvosmisleno pitanje: “Ljubiš li me?”. Ako je naš odgovor potvrdan poput Petrovog, onda dobivamo i poslanje koje moramo vršiti dok smo u ovozemaljskom životu: “Pasi ovce moje!”, jer svaki čovjek je odgovoran barem u određenom trenutku svoga života za drugu osobu: supružnici brinu se jedno za drugo, roditelji skrbe za djecu, djeca za roditelje, prijatelji vode brigu jedni za druge, poslovni kolege surađuju jedni s drugima, i tako redom. Uglavnom, svi mi kao vjernici u određenoj mjeri imamo poslanje pastirske brige, jer svi sudjelujemo na općem svećeništvu, koje se temelji na vjeri u Uskrsloga Isusa i na poslanju koje je On udijelio Petru i apostolima.
O samoj djelatnosti koja biva potaknuta susretom s uskrslim Gospodinom na Tiberijadskom jezeru govori odlomak Djela apostolskih koji slušamo na 3. vazmenu nedjelju kada prepričava što su sve Petar i apostoli kadri podnijeti u naviještanju Radosne vijesti: pogrde, bičevanje, optužbe. Sve to podnose zato jer njihova ljudska, izvanjska djelatnost je uzrokovana snagom susreta s Uskrslim i utemeljena na potvrdnom odgovoru na Njegov poziv. Na napade židovskog svećeničkog vijeća i naredbe da se više ne uči u Isusovo ime Petar svečano proglašuje načelo slobode vjere i obvezu poslušnosti Božjoj volji: “Treba se većma pokoravati Bogu nego ljudima!”, i time naznačuje da se djelatnost kršćanskog svjedočenja uskrslog Krista sastoji u neustrašivosti i spremnosti podnijeti najteže udarce kako bi se širila Radosna vijest.
A koja je svrha takvog svjedočenja? Na to pitanje odgovara odlomak Knjige Otkrivenja koji nam iznosi konačnu pobjedu, eshatološku nadu, slavu Jaganjca Božjeg. U tom slavlju sve stvorenje na nebu, na zemlji, pod zemljom, u moru radosno klikće: “Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!”. Sve stvorenje uživa u pobjedi Krista Jaganjca koji svojom žrtvom oduzima grijehe svijeta i na taj način, u tom vječnom slavljenu uskrslog Gospodina, i mi nalazimo konačnu svrhu, cilj i nagradu našeg ovozemaljskog svjedočenja i vjernog življenja u skladu s Božjom voljom.
Na kraju, koju poruku za naš život možemo pronaći u Božjoj riječi koju slušamo na 3. vazmenu nedjelju? Temelj naše vjere je uskrsli Krist koji nas svakodnevno hrani na euharistijskom stolu svoga Tijela i Riječi, i tako okrijepljene i osnažene šalje nas da svjedočimo Njegovu ljubav i radost u ovome svijetu, koje nerijetko treba svjedočiti i po cijenu da budemo napadani, optuživani da širimo demagogiju, da smo protiv ljudskih “prava i sloboda”, da se borimo protiv “napretka” čovječanstva. Međutim, našu vjeru ne svjedočimo samo riječima, nego ponajprije djelima, činima poniznosti, skrušenosti, iskrene ljubavi prema svima, bez obzira na to da li dijelimo iste stavove ili ne. Samo na taj način bit ćemo u stanju da se jednog dana sa cijelim čovječanstvom u potpunosti i bez ograničenja radujemo pobjedi uskrslog Jaganjca. A do tog trenutka neka nas prati i prožima snaga uskrslog susreta s Njime i molitva Naše Nebeske Kraljice Marije!