ABC Josepha Ratzingera

U novoj knjizi 'ABC di Joseph Ratzinger' Vatikanske izdavačke knjižare pokušava se sa 164 stručna izraza, naziva i pojma objasniti misao jednog od najvećih teologa našega doba. Taj je svojevrsni rječnik, od Abba do Zvanje, pripremio nadbiskup Zöllitsch u suradnji sa zavodom Papa Benedikt XVI., koji je ustanovio nadbiskup Gerhard Ludwig Müller, današnji pročelnik Zbora za nauk vjere.
Za Josepha je Ratzingera bilo glavno služiti istini, bilo kao teolog i bilo kao biskup, piše nadbiskup Zöllitsch u uvodu, podsjećajući na Ratzingerovo biskupsko geslo 'Suradnici istine' („Cooperatores veritatis“). Sva su Ratzingerova djela u službi istine, koja nije apstraktno načelo nego živi Bog. Uz istinu je ljubav, i ona prožima cijelo njegovo djelo. Istina i ljubav susreću se u Isusu Kristu. A tko vidi Isusa vidi Boga Oca. On je objavio samoga Boga – tvrdi papa emeritus.
Polazeći od Isusa Ratzinger razvija svoju teologiju, a u knjigama posvećenim Isusu neosporno dokazuje da je vjera utemeljena na Isusu jer je On sin Božji i da je vrlo razumna, ta se vjera ne vitla u praznom, ona je čvrsta i stoga nas može pratiti u životu i u smrti – primijetio je nadbiskup Zöllitsch.
U prigodi Papina trećeg posjeta Njemačkoj, u rujnu 2011. godine, Zavod papa Benedikta XVI. iz djela je profesora i kardinala Ratzingera sažeo tanku knjižicu u obliku teološkog podsjetnika, koja je sada u novom izdanju proširena i obogaćena. Ovaj svezak omogućuje brzo informiranje o stvarnim pitanjima a potiče znatiželju da se posegne za Ratzingerovim djelima – primijetio je nadbiskup. Svaka natuknica donosi bibliografske izvore i upućuje na druge opširnije koje osvjetljavaju razne vidike.
Ljubav, Europa, dijalog među religijama, crkveno učiteljstvo, patnja, smisao života: golema je dakle raznolikost obrađenih tema i puna osvjetljavajuće dubine, što je plod jasnoće misli koja je jednostavno izražena i u sučeljavanju s najvećim filozofima i misliteljima raznih stoljeća.
U agnosticizmu su uzete u obzir dvije mogućnosti: živjeti kao da Bog ne postoji, ili živjeti kao da postoji i kao da je odlučujuća odrednica života. Razmišljajući o igri na sreću, Joseph Ratzinger je opisuje kao neku vrstu pokušaja povratka raju; prijelaz iz tegobne svakodnevice koja porobljava i iz njezina izvršenja u slobodnu strogoću onoga što nije obvezno i što je upravo iz toga razloga lijepo.
U natuknici o novom poganstvu govori se o Crkvi pogana koji se nazivaju kršćanima a koji su doista postali pogani. Dugoročno gledajući, Crkva će morati komad po komad odbaciti prividnu sljubljenost sa svijetom da iznova postane to što jest: zajednica vjernika. Kad izgubi ta vanjska obilježja, onda će moći rasti njezina misionarska snaga.
Objašnjavajući nadu, Ratzinger primjećuje da čovjek uvijek očekuje više od onoga što mu bilo koja prisutnost može dati, ali nada upravo označuje „uvjerenje da će ta želja naći odgovor. Tako je nada opisana kao predokus nečega što će doći: po nadi to „što još nije“ već osvjetljava naš život. S nadom je povezana vjera, jer „vjerovati znači izići iz igre tame prolaznih stvari i dosegnuti čvrsti teren istinske stvarnosti. Stoga mi kršćani hodimo po čvrstom terenu koji nam nitko ne može izmaknuti ispod nogu, pa ni smrt.