Čuđenje zbog susreta s Kristom bilo je u središtu jutrošnje kratke Papine propovijedi
na svetoj misi u domu Sveta Marta, na kojoj su sudjelovali djelatnici Vatikanske tipografije.
Na kraju svete mise, Papa se, prema svom običaju, zadržao u kratkoj molitvi u zadnjoj
klupi kapele. Današnja misna čitanja govore o čuđenju, čuđenje mnoštva zbog ozdravljenja
bogalja kojeg je sveti Petar u ime Kristovo ozdravio i o čuđenju učenika pri ukazanju
uskrsloga Isusa. Čuđenje je – tvrdi papa Franjo – velika milost, to je milost koju
Bog daje u susretu s Isusom Kristom. Ona je nešto poput iskakanja iz sebe zbog radosti...
ne može se reći da je zanesenost koju primjećujemo kod navijača kad pobjeđuje njihova
momčad, nego je još nešto dublje. Ona je iskustvo susreta s Isusom unatoč mišljenju
da je nemoguć, a Gospodin nam priopćava da je zbilja. To je predivno – ustvrdio je
papa Franjo. Možda je uobičajenije suprotno iskustvo, – dodao je papa – kada ljudska
slabost a također i duševne bolesti, ili đavao, uvjeravaju da su prividi i maštanja
stvarnost, a to nije od Boga. Od Boga je ova velika nezamisliva radost, toliko velika
da se ne može vjerovati. A mi mislimo: ovo nije stvarno. To je od Gospodina. Čuđenje
je početak uobičajenoga stanja kršćanina – primijetio je Papa. Doista – dodao
je – ne možemo uvijek živjeti u čuđenju. Zaista se ne može. Ali to je početak. Zatim
to čuđenje ostavlja trag u duši i duhovnu utjehu. Tu utjehu posjeduje onaj tko je
susreo Krista – kazao je papa Franjo. Nakon čuđenja je dakle duhovna utjeha i naposljetku,
zadnja stuba, nastupa mir. Kršćanin nikad ni u najbolnijim kušnjama ne gubi mir i
nazočnost Kristovu, a s malo odvažnosti može moliti: Gospodine, daj mi tu milost koja
je trag susreta s Tobom, duhovnu utjehu i mir. Taj se mir ne može izgubiti jer
nije naš, Gospodinov je: istinski mir niti se prodaje niti se kupuje. On je dar Božji,
stoga, tražimo milost duhovne utjehe i duhovnoga mira, koji započinje radosnim čuđenjem
u susretu s Isusom Kristom. Molimo da bude tako – zaključio je papa Franjo.