Papa Franjo je prije podne u nazočnosti članova Vatikanskog oružništva slavio svetu
misu u kapeli doma Sveta Marta. Sveti se Otac u kratkoj propovijedi osvrnuo na misno
evanđelje koje govori o susretu uskrsloga Krista s Marijom Magdalenom. Ivanovo
evanđelje donosi prizor: Marija Magdalena plače pokraj prazna groba, jer više nema
Učiteljeva tijela. Marija je Magdalena – primijetio je Papa – ona grješnica koja je
pomazala Isusove noge i otrla ih svojom kosom; nju su izrabljivali i prezreli oni
koji su se smatrali pravednima – podsjetio je papa Franjo. Ona je žena za koju
je Isus rekao da je mnogo ljubila i da su joj stoga oprošteni njezini grijesi. Ipak,
ta se žena – objasnio je Sveti Otac – morala sučeliti s propašću svih svojih nadanja.
Njezine ljubavi, Isusa, više nema i stoga plače. To je trenutak tame u njezinoj duši,
trenutak propasti. Ali ipak ne veli: Izgubljena sam na ovom putu, nego jednostavno
plače – kazao je Papa dodajući: Suze su katkada u našem životu naočale da možemo
vidjeti Isusa. Nakon prazna groba Marija Magdalena donosi ovu poruku: Vidjela sam
Gospodina. Vidjela ga je tijekom svojega života i sada o tomu svjedoči, a to je pouka
za naš životni put – ustvrdio je Papa i dodao: U svojem smo životu svi osjetili
radost, žalost, bol, a jesmo li plakali u tamnim trenutcima? Jesmo li iskusili blagodat
suza koje pripremaju oči da gledaju, da vide Gospodina? Poput rasplakane Marije Magdalene
i mi možemo moliti Gospodina da nam udijeli milost suza. To je vrlo lijepa milost...
Plakati poradi svega: dobra, svojih grijeha, milosti, također i radosti – primijetio
je Sveti Otac zaključujući: Plač nas priprema za gledanje Isusa. A Gospodin nam
daje milost, svima nama, da svojim životom možemo svjedočiti: Vidio sam Gospodina,
ne jer mi se ukazao, nego jer sam ga vidio u srcu. A ovo je svjedočanstvo našega života:
živim ovako jer sam vidio Gospodina – zaključio je papa Franjo.