Popodne je Sveti Otac u bazilici svetoga Petra s početkom u 17 sati predvodio obred
Muke Gospodnje, a propovijedao je otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga
doma istaknuvši da smo po vjeri besplatno opravdani u Kristovoj Krvi. Citirajući
ulomak iz Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj sveti Pavao veli da smo po milosti
otkupljeni u krivi Kristovoj, propovjednik je rekao da smo stigli na vrhunac Godine
vjere i njezin odlučni trenutak. Po vjeri nas Krist spašava, zaodijevamo se njegovom
pravednošću. S jedne strane Bog je ispružio svoju ruku nudeći čovjeku svoju milost,
s druge pak strane čovjek pruža svoju ruka da po vjeri primi milost. Novi i vječni
savez zapečaćen je stiskom Božje i čovječje ruke – istaknuo je otac Cantalamessa. Govoreći
o Velikom petku, odnosno o muci Isusa Krista, propovjednik je rekao da se nalazimo
pred donošenjem najvažnije odluke u svojem životu, odluke koja otvara vrata vječnosti,
a to je vjera da je Isus umro poradi naših grijeha i da je uskrsnuo poradi našega
opravdanja, otkupljenja. Izvanredna stvar! Ovaj Veliki petak slavljen u Godini vjere
i u nazočnosti Petrova nasljednika, mogao bi biti, ako to želimo, početak novoga života
– kazao je propovjednik dodajući: Od nas se traži samo to da se ne skrivamo poput
Adam poslije grijeha, nego da priznamo da nam je potrebno opravdanje. Carinik je molio
u hramu: O Bože, smiluj se meni grješniku! A Isus veli da se vratio kući „opravdan“,
oprošteni su mu grijesi, postao je novo stvorenje. Carinik nije ništa izvanredno učinio,
samo je pred Bogom priznao istinu, a to je dovoljno da Bog može djelovati – ustvrdio
je otac Cantalamessa te citirao ulomak iz petog poglavlja poslanice Rimljanima: Opravdani
vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isus Kristu... Govoreći o novom stvorenju
po vjeri, rekao je da je život gledan vjerom različit od života gledanog golim okom.
I starozavjetnom se mudracu činilo da se pravedniku i bezbošcu jednako događa. Ali
je zaključio da će Bog suditi i pravedniku i bezbošcu, jer sve ima svoje vrijeme (usp.
Prop 3,17) i tako je smirio svoju dušu. Ono što mudrac nije mogao znati, a što mi
znamo jest da se taj sud već ostvario. Približavajući se svojoj muci Isus veli: Sad
će knez ovoga svijeta biti bačen van! A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude
privući k sebi – rekao je propovjednik citirajući evanđelje svetoga Ivana. U umrlom
i uskrslom Isusu svijet je dakle postigao svoj konačni cilj. Premda se napredak čovječanstva
vrtoglavo razvija, otvaraju se dosad nezamislivi obzori, ipak, može se reći da je
došao kraj vremena, jer je čovječanstvo u Kristu ostvarilo svoj konačni cilj, zbilo
se novo stvaranje. Unatoč bijedama, nepravdama, na zemlji postojećim grozotama, u
Njemu je uspostavljen konačni poredak svijeta. Zauvijek je pobijeđeno zlo i smrt.
Isus je Gospodin svijeta. Otkupljenjem je pobijedio zlo, novi je svijet započeo –
kazao je otac Cantalmessa dodajući: Naročito je smrt drugačija u očima vjere. Krist
je ušao u smrt kako se ulazi u tamnicu, ali je izašao na suprotnu stranu. Otvorio
je prolaz u život, koji nikad nitko neće moći zatvoriti. Smrt više nije zid o koji
se razbija ljudska nada, nego je most prema vječnosti. Ljubav je jako kao smrt, veli
Pjesma nad pjesmama. U Kristu je bila jača od smrti – kazao je propovjednik. Križ
je razdjelnica između vjernika i nevjernika, jer je za jedne skandal i ludost za druge
je pak moć i mudrost Božja, ali ako se dublje promotri križ ujedinjuje sve ljude,
vjernike i nevjernike. Isus je morao umrijeti (...) ne samo za jedan narod, nego da
ujedini razasutu djecu Božju (usp. Iv 5,1 sl). Nova nebesa i nova zemlja pripadaju
svima, jer Krist je umro za sve – ustvrdio je propovjednik dodajući da iz toga proizlazi
žurnost evangelizacije. Kristova nas ljubav, budući da je umro za sve, primorava
na evangelizaciju. Svijetu naviještamo radosnu vijest da više ne postoji osuda za
one koji vjeruju u Isusa Krista, jer nas je zakon Duha, koji daje život, oslobodio
u Isus Kristu od zakona grijeha i smrti, veli sveti Pavao u Poslanici Rimljanima.
Iz svoje smrtne postelje Krist je Crkvi povjerio ovu poruku: Idite po cijelom
svijetu i svakom stvorenju naviještajte radosnu vijest (Mk 16,15). U svijetu ima bezbroj
ljudi koji još sanjaju poruku kao što je Isusova. A sveti Ivan tvrdi, što smo upravo
čuli, da je vojnik probio Isusov bok da se „ispuni Pismo“ koje kaže: „Gledat će onoga
koga su proboli,“ a u Knjizi Otkrivenja dodaje: „Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet
će ga svako oko, i oni koji su ga proboli“ – objasnio je propovjednik. Evangelizacija
ima dakle tajanstveno podrijetlo, ona je dar koji dolazi s križa, iz probodenoga boka,
iz potekle krvi i vode. Kristova se ljubav nastoji širiti i dospjeti do svakog stvorenja,
naročito do onih kojima je potrebno Božje milosrđe. Kršćanska evangelizacije nije
osvajanje, nije propaganda, ona je dar Božji svijetu u sinu Božjem Isusu. Ona je upriličenje
radosti Bogu da osjeti život koji se iz njegova srca širi po cijelom njegovu tijelu
da mogu živjeti i najudaljeniji udovi – objasnio je otac Cantalamesa ističući: Crkva
živi u vremenu i nastoji se prilagoditi potrebama vremena, ali dođe trenutak kad se
osjeti da te prilagodbe ne odgovaraju sadašnjem trenutku, da su smetnja širenju radosne
vijesti i stoga ih valja ukloniti. To je shvatio sveti Franjo Asiški moleći pred križem
u crkvi svetoga Damjana kad je čuo glas: Franjo, idi i obnovi Crkvu moju! – podsjetio
je propovjednik. „Tko je na visini te zadaće?“, pitao se prestrašen Apostol pred
nadljudskom zadaćom da u svijetu bude „Kristov miris“; a evo i njegova odgovora koji
vrijedi i danas: To ne znači da bismo po sebi bili sposobni nešto pomisliti kao da
bi dolazilo od nas. Ne, naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je osposobio da budemo
službenici Novoga saveza; ne slova, nego Duha, jer slovo ubija , a Duh oživljuje (2
Kor 3, 5-6). Neka Duh Sveti u ovom trenutku, kada se za Crkvu otvara novo doba, puno
nade, u ljudima probudi iščekivanje poruke a u vjerovjesnicima želju da je nose svima,
čak po cijenu života – zaključio je otac Cantalmessa.