Veliki petak - propovijed oca Cantalamesse

Popodne je Sveti Otac u bazilici svetoga Petra s početkom u 17 sati predvodio obred Muke Gospodnje, a propovijedao je otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma istaknuvši da smo po vjeri besplatno opravdani u Kristovoj Krvi.
Citirajući ulomak iz Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj sveti Pavao veli da smo po milosti otkupljeni u krivi Kristovoj, propovjednik je rekao da smo stigli na vrhunac Godine vjere i njezin odlučni trenutak. Po vjeri nas Krist spašava, zaodijevamo se njegovom pravednošću. S jedne strane Bog je ispružio svoju ruku nudeći čovjeku svoju milost, s druge pak strane čovjek pruža svoju ruka da po vjeri primi milost. Novi i vječni savez zapečaćen je stiskom Božje i čovječje ruke – istaknuo je otac Cantalamessa.
Govoreći o Velikom petku, odnosno o muci Isusa Krista, propovjednik je rekao da se nalazimo pred donošenjem najvažnije odluke u svojem životu, odluke koja otvara vrata vječnosti, a to je vjera da je Isus umro poradi naših grijeha i da je uskrsnuo poradi našega opravdanja, otkupljenja. Izvanredna stvar! Ovaj Veliki petak slavljen u Godini vjere i u nazočnosti Petrova nasljednika, mogao bi biti, ako to želimo, početak novoga života – kazao je propovjednik dodajući:
Od nas se traži samo to da se ne skrivamo poput Adam poslije grijeha, nego da priznamo da nam je potrebno opravdanje. Carinik je molio u hramu: O Bože, smiluj se meni grješniku! A Isus veli da se vratio kući „opravdan“, oprošteni su mu grijesi, postao je novo stvorenje. Carinik nije ništa izvanredno učinio, samo je pred Bogom priznao istinu, a to je dovoljno da Bog može djelovati – ustvrdio je otac Cantalamessa te citirao ulomak iz petog poglavlja poslanice Rimljanima: Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isus Kristu...
Govoreći o novom stvorenju po vjeri, rekao je da je život gledan vjerom različit od života gledanog golim okom. I starozavjetnom se mudracu činilo da se pravedniku i bezbošcu jednako događa. Ali je zaključio da će Bog suditi i pravedniku i bezbošcu, jer sve ima svoje vrijeme (usp. Prop 3,17) i tako je smirio svoju dušu. Ono što mudrac nije mogao znati, a što mi znamo jest da se taj sud već ostvario. Približavajući se svojoj muci Isus veli: Sad će knez ovoga svijeta biti bačen van! A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi – rekao je propovjednik citirajući evanđelje svetoga Ivana.
U umrlom i uskrslom Isusu svijet je dakle postigao svoj konačni cilj. Premda se napredak čovječanstva vrtoglavo razvija, otvaraju se dosad nezamislivi obzori, ipak, može se reći da je došao kraj vremena, jer je čovječanstvo u Kristu ostvarilo svoj konačni cilj, zbilo se novo stvaranje. Unatoč bijedama, nepravdama, na zemlji postojećim grozotama, u Njemu je uspostavljen konačni poredak svijeta. Zauvijek je pobijeđeno zlo i smrt. Isus je Gospodin svijeta. Otkupljenjem je pobijedio zlo, novi je svijet započeo – kazao je otac Cantalmessa dodajući:
Naročito je smrt drugačija u očima vjere. Krist je ušao u smrt kako se ulazi u tamnicu, ali je izašao na suprotnu stranu. Otvorio je prolaz u život, koji nikad nitko neće moći zatvoriti. Smrt više nije zid o koji se razbija ljudska nada, nego je most prema vječnosti. Ljubav je jako kao smrt, veli Pjesma nad pjesmama. U Kristu je bila jača od smrti – kazao je propovjednik.
Križ je razdjelnica između vjernika i nevjernika, jer je za jedne skandal i ludost za druge je pak moć i mudrost Božja, ali ako se dublje promotri križ ujedinjuje sve ljude, vjernike i nevjernike. Isus je morao umrijeti (...) ne samo za jedan narod, nego da ujedini razasutu djecu Božju (usp. Iv 5,1 sl). Nova nebesa i nova zemlja pripadaju svima, jer Krist je umro za sve – ustvrdio je propovjednik dodajući da iz toga proizlazi žurnost evangelizacije.
Kristova nas ljubav, budući da je umro za sve, primorava na evangelizaciju. Svijetu naviještamo radosnu vijest da više ne postoji osuda za one koji vjeruju u Isusa Krista, jer nas je zakon Duha, koji daje život, oslobodio u Isus Kristu od zakona grijeha i smrti, veli sveti Pavao u Poslanici Rimljanima.
Iz svoje smrtne postelje Krist je Crkvi povjerio ovu poruku: Idite po cijelom svijetu i svakom stvorenju naviještajte radosnu vijest (Mk 16,15). U svijetu ima bezbroj ljudi koji još sanjaju poruku kao što je Isusova. A sveti Ivan tvrdi, što smo upravo čuli, da je vojnik probio Isusov bok da se „ispuni Pismo“ koje kaže: „Gledat će onoga koga su proboli,“ a u Knjizi Otkrivenja dodaje: „Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli“ – objasnio je propovjednik.
Evangelizacija ima dakle tajanstveno podrijetlo, ona je dar koji dolazi s križa, iz probodenoga boka, iz potekle krvi i vode. Kristova se ljubav nastoji širiti i dospjeti do svakog stvorenja, naročito do onih kojima je potrebno Božje milosrđe. Kršćanska evangelizacije nije osvajanje, nije propaganda, ona je dar Božji svijetu u sinu Božjem Isusu. Ona je upriličenje radosti Bogu da osjeti život koji se iz njegova srca širi po cijelom njegovu tijelu da mogu živjeti i najudaljeniji udovi – objasnio je otac Cantalamesa ističući:
Crkva živi u vremenu i nastoji se prilagoditi potrebama vremena, ali dođe trenutak kad se osjeti da te prilagodbe ne odgovaraju sadašnjem trenutku, da su smetnja širenju radosne vijesti i stoga ih valja ukloniti. To je shvatio sveti Franjo Asiški moleći pred križem u crkvi svetoga Damjana kad je čuo glas: Franjo, idi i obnovi Crkvu moju! – podsjetio je propovjednik.
„Tko je na visini te zadaće?“, pitao se prestrašen Apostol pred nadljudskom zadaćom da u svijetu bude „Kristov miris“; a evo i njegova odgovora koji vrijedi i danas: To ne znači da bismo po sebi bili sposobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od nas. Ne, naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je osposobio da budemo službenici Novoga saveza; ne slova, nego Duha, jer slovo ubija , a Duh oživljuje (2 Kor 3, 5-6). Neka Duh Sveti u ovom trenutku, kada se za Crkvu otvara novo doba, puno nade, u ljudima probudi iščekivanje poruke a u vjerovjesnicima želju da je nose svima, čak po cijenu života – zaključio je otac Cantalmessa.