Čujem da će te zvati Franjo Asiški iz Buenos Airesa. A zašto tako lijepo i univerzalno
ime, uzimaš, pita se prigodom izbora novoga Pape kardinal Etchegaray, te svoja pitanja
niže i pretvara u molitvu. Beskrajno mnoštvo pozdravlja te kad se pojavljuješ na balkonu,
a netko iz mnoštva već uočava jednostavnost koju bi valjalo zagrliti. Gledam te
šutljiva, spuštenih ruku i mislim na 'Ecce Homo' – Evo čovjeka, čovjeka boli i već
se spremam obrisati ti suze koje u nekim danima ne ćeš moći sakriti od nas. Te sam
večeri i ja plakao od radosti kad si nas sve pozvao da molimo za tebe u različitosti
naših vjera. Vodi nas svojim tragovima sve do svetoga Franje i svete Klare da prihvatimo
trenutke obraćenja počevši od prvog blaženstva: 'Blago siromasima'. Ne valja se
previše brinuti o nijansama prije no što prihvatimo Kristovu misao u njezinoj mirnoj
punoći i u njezinoj zastrašujućoj ogoljenosti. Ti si naš vođa, odnosno suputnik, pa
nas jačaj u vjernosti Crkvi i Kristu. Pred golemim izazovima svijeta Crkva Istoka
i Zapada može izgledati smiješna poput Davida s pastirskom torbom koja je, u ovoj
atomskoj eri, ipak puna kamenčića što ih je izgladio Duh Sveti. Crkva sama, dakle,
kao apostol Petar nemoćniku pred Krasnim vratima, usuđuje se reći nama: zlata i srebra
nemam, ali ono što imam to ti dajem: u ime Isusa Krista, Nazarećanina, ustani (Dj
3, 6). Papa Franjo, pomozi nam vjerovati da Uskrsli Krist ide pred nama na svim putovima,
zaključio je svoje razmišljanje kardinal Etchegaray.