Svečana sveta misa za službeni početak pontifikata

Prije podne su se na Trgu svetoga Petra smjenjivali trenutci narodnoga veselja i snažne molitve, a papa je Franjo u propovijedi na svetoj misi za službeni početak papinstva uputio jasnu poruku svim ljudima dobre volje. Prije no što je iz ruku kardinala Jean-Louisa Taurana i Angela Sodana primio palij i prsten, Papa je odabrao grb i geslo svojega pontifikata „Miserando atque eligendo“ koje je uneseno u grb.
Prije početka svečanog obreda Papa je, vozeći se u džipu, pozdravljao razdragano mnoštvo, u jednom trenutku džip se zaustavio a Papa je sišao među mnoštvo i poljubio jednoga bolesnika u kolicima. Na Trgu su svoja mjesta zauzeli više od 130 izaslanstava iz cijeloga svijeta, 31 državni poglavar, šest vladajućih poglavara, tri nasljednika prijestolja, jedanaest predsjednika vlada, trideset tri izaslanstva kršćanskih crkvi i vjeroispovijesti, među njima i carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I. Osim spomenutih kršćanskih izaslanstva na Trgu su bila izaslanstva drugih religija: židovsko, muslimansko, budističko, sikhsko i jinističko. Prije svete Mise Papa je u procesiji s poglavarima istočnih katoličkih crkvi sišao do groba svetoga Petra, koji se nalazi ispod glavnoga oltara vatikanske bazilike, a potom je započeo svetu misu sa 180 suslavitelja.
U propovijedi je Sveti Otac komentirao misnoga evanđelje polazeći od ulomka koji govori da „Josip učini kako mu je zapovjedio Anđeo Gospodnji: dovede kući ženu svoju“. U ovim je riječima – ustvrdio je Papa – sadržano poslanje koje Bog povjerava Josipu, to jest da bude čuvar. Čiji čuvar? – zapitao je Papa. Marije i Isusa; ali to se čuvanje potom proširuje i na Crkvu, kako je istaknuo blaženi Ivan Pavao II: „Sveti Josip, kao što se brižno skrbio o Mariji i radosnim se zauzimanjem posvetio odgoju Isusa Krista, isto tako čuva i štiti njegovo mistično tijelo, Crkvu, čija je Sveta Djevica lik i uzor – istaknuo je papa Franjo dodajući:
A kako sveti Josip obavlja to čuvanje? Samozatajno, ponizno, u tišini, ali trajnom prisutnošću i posvemašnjom vjernošću, čak i onda kad ne razumije. Od braka s Marijom sve do prizora dvanaestogodišnjeg Isusa u Jeruzalemskom hramu, svaki je trenutak bremenit brižljivošću i posvemašnjom ljubavlju. On je uz svoju zaručnicu Mariju u veselim i teškim trenutcima života, na putu u Betlehem za popis stanovništva kao i u napetim i radosnim satima rađanja; u trenutku dramatičnog bijega u Egipat i u tjeskobnom traženju djeteta u Hramu, a potom u svakodnevici kuće u Nazaretu, u radionici gdje na Isusa prenosi svoje znanje – objasnio je Papa te priupitao:
Kako Sveti Josip odgovara na poziv da čuva Mariju, Isusa, Crkvu? U trajnom osluškivanju Boga, otvoren njegovim znakovima, spreman pokoriti se Božjem a ne svojem planu; a to Bog traži od Davida, kako smo čuli u prvom čitanju. Bog ne želi da mu čovjek gradi kuću, nego od čovjeka zahtijeva da bude vjeran njegovoj riječi, njegovu planu; Bog gradi svoju kuću, ali od živih stijena obilježenih njegovim Duhom – ustvrdio je Papa.
Josip je čuvar – nastavio je Papa – jer zna slušati Boga, prepušta se da ga vodi Božja volja, a stoga je još osjetljiviji prema osobama koje su mu povjerene, zbiljski iščitava događanja, pozoran je na sve što ga okružuje, i zna donijeti odluke. Kod Josipa, dragi prijatelji, vidimo kako se odgovara na Božji poziv: raspoloživošću i spremnošću, ali vidimo i to što je središte kršćanskog poziva: Krist! Čuvajmo Krista u svojem životu, da možemo čuvati druge, da se čuva stvoreno – potaknuo je papa Franjo.
Poziv se na čuvanje – kako je rekao – ne odnosi samo na nas kršćane, upućen je svim ljudima, odnosi se na sve. Riječ je o čuvanju svega stvorenoga, njegove ljepote, kako veli Knjiga postanka i kako nam je očitovao sveti Franjo Asiški: Taj poziv uključuje poštivanje svakoga stvorenja Božjeg i prirode u kojoj živimo. Taj poziv uključuje i čuvanje naroda, s ljubavlju skrbljenje za sve, za svaku osobu, naročito za djecu, za starije, za slabije koji su često na rubovima našega srca – istaknuo je Sveti Otac dodajući:
Odnosi se i na uzajamnu skrb u obitelji, bračni se par uzajamno čuva, a potom se kao roditelji skrbe o djeci, a i djeca s vremenom bivaju čuvari svojih roditelja. Čuvanje je i iskreno njegovanje prijateljstva, ono se uzajamno čuva u povjerenju, poštivanju i dobru. Sve je u konačnici povjereno čovječjem čuvanju, a ta se odgovornost odnosi na sve. Budite čuvari Božjih darova – potaknuo je Papa ističući:
Ako dakle čovjek iznevjeri tu svoju odgovornost da čuva stvoreno, ako se ne brinemo o stvorenom i o braći, onda dolazi do razaranja i otvrdnuća srca. U svakom dobu, nažalost, ima „Heroda“ koji smišljaju smrtne zamke, uništavaju i nagrđuju lice muškarca i žene – zaključio je papa Franjo