Kratka biografija pape Franje

Kardinal Jorge Mario Bergoglio je dakle novi Papa, a izabrao je ime Franjo. Sedamdeset šestogodišnji nadbiskup Buenos Airesa prvi je papa iz Družbe Isusove i prvi iz Južne Amerike. Biskupsko geslo novoga pape je latinska izreka 'Miserando atque eligendo', uprizoruje Isusovo ponašanje prema cariniku, (javnom grješniku) kojeg je mislosno pogledao i odabrao ga. Papin grb na plavoj pozadini u sredini ima Kristov monogram, izrađen u tipičnom isusovačkom grafičkom obliku, osim toga jednu zvijezdu i grozd. Evo kratke biografije pape Franje .
Ponizan i uvijek uz ponizne, kao svećenik i kao biskup, a danas kao Petrov nasljednik. Prvi papa iz Družbe Isusove, prvi s imenom Franjo, rođen je 17. prosinca 1936. godine u obitelji talijanskog podrijetla. Otac mu je bio djelatnik željeznica a majka domaćica. Već kao mladac novi se papa odlikovao evanđeoskom jednostavnošću. Ljubitelj je nogometa, navija za momčad svetoga Lovre, a, kao i svaki Argentinac, voli i tango.
Završio je za kemijskog tehničara, a potom je odabrao svećenički poziv i stupio u sjemenište Villa Devoto, potom u novicijat Družbe Isusove. U Čileu je studirao humanističke znanosti a 1963, kad se vratio u Buenos Aires, doktorirao je iz filozofije na kolegiju 'San José' u San Miguelu. Predavao je knjiženost i psihologiju u kolegiju Bezgrješne u Santa Fe, potom u kolegiju San Salvatore u Buenos Airesu.
Za svećenika je zaređen u prosincu 1969. godine, a 1973. je položio vječne zavjete. Iste je godine u srpnju izabran za provincijala Družbe Isusove u Argentini i tu je dužnost obavljao šest godina. Zauzimao se za ekumenski dijalog, ljubitelj je kulture, posebice klasične književnosti. Uvijek je posebnu pozornost posvećivao mladima, naročito najpotrebitijima.
Papa Ivan Pavao II. 1992. godine imenuje ga pomoćnim biskupom Buenos Airesa. Naroda ga je odmah prihvatio poradi njegova jednostavnoga života i posebne živosti. Nadbiskupom je glavnog grada Argentine postao 1998., a nekoliko je godina bio i predsjednik Argentinske biskupske konferencije. Blaženi Ivan Pavao II. ga 2001. godine uvrstio ga je u Kardinalski zbor, s naslovom crkve svetoga Bellarmina.
Unatoč svim promjena on se i njegov način pastoralnog rada nije mijenjao. Na posao ide javnim prijevozom, uvijek daje prednost siromašnima, a u katedrali ispovijeda kao i svaki drugi svećenik. Kao biskup i kardinal pred ustanovama neustrašivo brani ljudsko dostojanstvo, uvijek ističući da se Crkva nikada ne smije zavaravati veličinom.
Kao svećenik, biskup i Papa uvijek i posvuda svjedoči svoju evanđeosku jednostavnost. Ta se jednostavnost osjetila i u Vatikanu kada je bio pridodani glavni izvjestitelj na Biskupskoj sinodi 2001., ili kad je prije osam godina sudjelovao u konklavama na kojima je Joseph Ratzinger izabran za papu.
Njegov se život i njegovo pastirsko djelovanje ne temelji – kako je u jednom intervjuu prije nekoliko godina izjavio – na nekoj ideologiji nego „na zanosu susreta s Isusom, na divljenju njegovoj osobi“. Čovjek je duboke duhovnosti, a u razgovoru s jednim novinarom o čudesima ustvrdio je: Slažem se s Manzonijem, koji veli: nikad nisam našao da je Gospodin započeo neko čudo i da ga nije dobro završio. Ta tvrdnja sada izgleda poput čestitke za njegov tek započeti pontifikat.