Konklave u perspektivi vjere

Na četvrtu korizmenu nedjelju Crkva je uronila u molitvu za izbor novoga Pape. O značenju tog događaja, prije svega iz perspektive vjere, piše pater Lombardi u današnjem uvodniku. Velikom većinom glasova kardinali su odlučili da u utorak, 12. ožujka, započnu konklave. Osjećaju se dakle spremni za odlučan korak biranja novoga pape. Zajednička promišljanja na općim skupštinama, međusobna razmjena informacija, kroz razgovore oblikovanje osobne i odgovorne prosudbe o najprikladnijim osobama za golemu zadaću urodili su dakle prvim stupanjem dozrijevanja. Razlučivanje će od utorka biti još napornije, jer će se glasovima odvagnuti mjera konsenzusa o nekim stvarnim osobama, sve do konačnoga dvotrećinskog opredjeljenja kardinala izbornika – podsjetio je pater Lombardi.
Zastrašujuća je nadljudska odgovornost koja će se natovariti na leđa jednoga čovjeka. Nije samo riječ o dobrom upravljanu složene ustanove, nego još više o usmjeravanju vjerskog, duhovnog, moralnog hoda najbrojnije i na svim kontinentima najrasprostranjenije zajednice vjernika koju se pozorno promatra pozitivnim očekivanjem, ali i katkada negativnim držanjem, vrlo mnogih naših suvremenika koji traže smisao svojega življenja. Evanđelje treba naviještati u svako doba, za spasenje svih, sve do na kraj svijeta – piše pater Lombardi.
Konklave su dakle događaj čiji se smisao može doista shvatiti, i koji se jedino u perspektivi vjere može mirno živjeti. Dvojica protagonista prethodnih konklava podarili su nam bremenito i nezaboravno svjedočanstvo. Papa Ivan Pavao II. u svom spjevu „Rimski triptih“promišlja o Michelangelovu Posljednjem sudu: Pred Božjim očima su sve stvari gole i otvorene: prozirnost događaja, prozirnost savjesti. Ti koji proničeš sve – pokaži! On će uprijeti prstom.“ A papa je Ratzinger komentirao: „Nasljedstvo ključeva ostavljenih Petru... Staviti te ključeve u prave ruke: u tim danima je golema odgovornost“ – podsjetio je pater Lombardi.
Sada, onoj koji je svojim izvanrednim odreknućem doveo kardinale da još jednom prekorače prag Sikstinske kapele i pred poviješću razluče kojim rukama povjeriti te ključeve, sa svima je nama, tiho ali još dublje i svjesnije od svih nas, u molitvi: Duše Božji, ti koji proničeš sve – pokaži!“ – zaključio je pater Lombardi.