Vrijeme tranzicije koju proživljava Crkva u dane upražnjene stolice, sa svojim propitivanjem
i brojnim upitima, ističe važnost nade. Nada jamči ostvarenje Božjih planova u novom
crkvenom razdoblju. Nadi je papa emeritus Benedikt XVI. posvetio encikliku 'Nadom
spašeni' i brojna promišljanja tijekom svojega pontifikata. „Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?“ dovoljno je u bilo kojem trenutku pogledati televiziju ili zaviriti
na neku mrežnu stranicu da se krik, izrečen na križu prije dvije tisuće godina na
aramejskom, i danas čuje preobličen u tisuće zemaljskih govora. Ti krikovi stižu s
„juga“ svijeta – krikovi prigradskih naselja, prezrenih nesposobnosti, bijednih migranata,
zdrobljenih obitelji – i svi su odjek kalvarijskog krika. U više je navrata papa emeritus
Benedikt XVI. ustvrdio da današnje kalvarije trebaju upraviti pogled na golgotski
prizor, na Krista koji se osjeća ostavljen i koji se istodobno posvema povjerava Ocu,
pretvarajući najdublji očaj u beskrajnu nadu: Umirući Isus se posvema predaje u
Očeve ruke i tako nam jamči da i najteže kušnje, veliki problemi, teška patnja nikada
neće biti izvan dohvata Božjih ruku, koje su nas stvorile, koje nas drže i prate na
životnom putu, jer ih vodi beskrajna i vjerna ljubav – rekao je Benedikt XVI. na općoj
audijenciji 15. veljače 2012. godine. Ali ni kršćaninu nije lako posvema temeljiti
život na Bogu. Tako vjera – koja se potom ima očitovati u svakodnevnom životu, a vrlo
često se ne očituje ili je blijeda, biva žrtvom razlike između prave i stvarne vjere.
Naša nada u Boga nije neka neodređena religioznost ili neki fatalizam umotan u vjeru.
Mi se ufamo u Boga koji je u Isusu objavio svoju volju da bude s čovjekom, da s njim
dijeli njegovu povijest, da nas sve uvede u svoje kraljevstvo ljubavi i života. Ta
velika nada nadahnjuje i pročišćava naše nade – rekao je Sveti Otac u nagovoru prije
marijanske molitve 3. siječnja 2010 godine. Velika nada, koja ispravlja male ljudske
nade – rekao je Benedikt XVI. –nadilazi opravdano očekivanje društvenoga i političkog
iskupljenja, jer s Isusom započinje novo čovječanstvo, koje dolazi od Boga, i istodobno
klija na ovoj našoj zemlji, ukoliko se prepušta da je oplodi Božji Duh – objasnio
je Papa u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji 7. prosinca 2008. godine. Osim
toga kršćanin se ne nada samo za sebe, nego se nada i za druge i samo tako – tvrdi
Benedikt XVI. – nada biva njegova. Riječ je dakle da se posvema uđe u logiku vjere:
vjerovati u Boga, u njegov plan spasenja, istodobno se zauzimajući za ostvarenje Božjega
kraljevstva. Pravednost i mir su darovi Božji, a oni zahtijevaju od muškaraca i žena
da budu dobra zemlja, spremna prihvatiti dobro sjeme njegove Riječi – objasnio je
Benedikt XVI. 7. prosinca u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji.