Papa je Benedikt XVI. završio svoje papinstvo i povukao se u život molitve. A upravo
je molitvi, u 2011. i 2012. godini, Sveti Otac posvetio pravu pravcatu „školu“, i
to posebno cijelim nizom kateheza na općim audijencijama srijedom. Prisjetimo se nekih
njegovih misli. Molitva se sve manje prakticira, upravo razmjerno s gubitkom smisla
za Boga i za sveto. Molitva je i među kršćanima postala rijetki čin. A prakticiranje
ravnodušnosti povećava udaljenost, jer – kako je jednom objasnio papa Benedikt XVI.
– žar molitve nije vatra koja se može upaliti na zapovijed i po potrebi, nego je to
plamen koji žari, razvija se i grije samo ako je stalno potican. To „pravilo“ nitko
ne može izbjeći. Dobro, naime, znamo da molitva nije sigurna; – istaknuo je Sveti
Otac u katehezi na općoj audijenciji 4. svibnja 2011. godine - valja naučiti moliti,
gotovo uvijek nanovo stjecati tu umjetnost. Pa i oni koji su daleko naprijed u duhovnom
životu uvijek osjećaju potrebu poći u Isusovu školu kako bi naučili vjerodostojno
moliti – napomenuo je Papa. U svojim je razmišljanjima Sveti Otac dao niz temeljnih
odgovora na svjesna pitanja onih koji traže dodir s Bogom, kao i na nesvjesna pitanja
onih koji ne misle na Boga, ali će prije ili poslije shvatiti da svijet koji je moguće
dodirnuti ne može zadovoljiti sve potrebe njihova srca i tijela. Od samoga njegova
stvaranja, u čovjeku postoji glas koji traži odgovore dalje od granice osjetljivoga.
To papa Benedikt XVI. naziva „čežnjom za vječnim“. Čovjek svih vremenâ moli jer
ne može ne pitati se koji je smisao njegova života, koji ostaje tajanstven i neutješan
ako se ne postavi u odnos s otajstvom Boga i njegova nacrta o svijetu. Ljudski je
život splet dobra i zla, nezaslužene patnje i radosti i ljepote, a on nas spontano
i nezadrživo potiče da od Boga tražimo unutarnje svjetlo i snagu koji će nam pomoći
na zemlji i otvoriti nadu koja ide dalje od granica smrti – istaknuo je Sveti Otac
na spomenutoj audijenciji. Odgovarajući pak na pitanje: Koja je glavna svrha molitve?,
Sveti je Otac u katehezi na općoj audijenciji 15. lipnja 2011. godine istaknuo da
je to obraćenje: Božja vatra koja preobražava naše srce i čini nas sposobnima vidjeti
Boga, i tako živjeti po Bogu, i za drugoga (…) Na Božju neograničenost vjernik ima
odgovoriti neograničenom, potpunom ljubavlju koja obuzima cijeli njegov život, sve
njegove snage, njegovo srce – istaknuo je Sveti Otac. Još jedna pouka dolazi od
Josepha Ratzingera Benedikta XVI., gotovo neprimjetna u svojoj jednostavnosti, ali
u savršenom skladu s njegovom dušom i njegovim stilom, i u savršenoj suprotnosti s
potrebom za, često obijesnim, protagonizmom koji danas možemo primijetiti oko sebe.
Kada molite – rekao je papa – činite to kao carinik pri dnu crkve, pognute glave.
Otkrijte ljepotu klečanja. Gesta je to koja u sebi nosi radikalnu dvosmislenost; mogu,
naime, biti prisiljen kleknuti – u stanju bijede i ropstva – ali mogu također spontano
kleknuti, izražavajući svoje granice, te stoga i svoju potrebu za Drugim – rekao je
Sveti Otac u katehezi na općoj audijenciji 11. svibnja 2011. godine.