Posljednja lekcija pape Benedikta XVI.

„Vidim živu Crkvu! Crkva nije moja, nije naša, nego Gospodinova, koji ne dopušta da se potopi; On je vodi ...“ Posljednja javna audijencija pape Benedikta XVI., prvoga pape koji se odrekao zbog starosti, duhovna je oporuka i lekcija za sve koji će morati izabrati njegova nasljednika – tvrdi vatikanist Andrea Tornielli, u članku objavljenom na portalu Vatikan insider.
Vedrinom i odlučnošću Joseph Ratzinger, sve slabiji i krhkiji, zaključio je svojih gotovo osam godina papinstva očitujući, unatoč svemu, radosno i pozitivno lice narodne Crkve. Papa se nije hvalio uspjesima, nego je primjerom i jednostavnom katehezom svojem nasljedniku pokazao što je i što ima činiti papa. Svjetlosnim je godinama bio udaljen od zakulisne igre klerikalne vlasti, od grupašenja te promišljenih crkvenih političkih strategija, od skandala, od samodopadnih poruka, od slike barokne Crkve zauzete samom sobom. Tu je poruku golemo mnoštvo hodočasnika, pristiglo da posljednji put pozdravi Benedikta XVI., vrlo dobro shvatilo i ganutljivo slušalo – istaknuo je Tornielli.
U govoru je Benedikta XVI. prije svega razvidna zahvalnost za „vijesti“ koje je posljednjih godina primao iz svih dijelova svijeta o vjeri i ljubavi koja „cirkulira u tijelu Crkve“. Papa se još jednom očitova smiren i pomiren nakon usvojene odluke, a govoreći o svojem ne baš lakom pontifikatu primijetio je: „Bio je to dio puta Crkve s trenutcima radosti i svjetla, ali i ne baš lakim trenutcima“. Razvidno je da je mislio na skandale i na napade kojih je bilo tijekom osmogodišnjeg upravljanja Crkvom.
Da to ispripovijeda, Ratzinger je podsjetio na evanđeoski ulomak koji opisuje barku s apostolima u olujnom vremenu: Osjetio sam se kao i sveti Petar s apostolima u barci na Galilejskom jezeru ... „Bilo je trenutaka kad su vode bile uzburkane i protivan vjetar, kao u cijeloj povijesti Crkve, a činilo se da Gospodin spava. Ali ja sam uvijek znao da je u toj barci Gospodin i uvijek sam znao da barka Crkve nije moja, nije naša, nego njegova. Gospodin neće dopustiti da barka potone...“ – piše Tornielli dodajući:
Dolazi na um i jedna druga slika barke, protagonistice posljednje propovijedi kardinala Ratzingera, tijekom svete mise za početak konklave 2005. godine. Tada je govorio o „maloj barci“ u mislima mnogih kršćana, potresanoj nizom negativnih „izama“, od ateizma do agnosticizma. Sada, u trenutku odreknuća, Papa ne slijedi „proroke nesreće“. U govoru se ne zamjećuje ni trunka pesimizma. Naprotiv poziva sve „da se kao djeca predaju u ruke Gospodinu, sigurni da nas njegove ruke uvijek drže i omogućuju naš svagdanji hod, također i u mukama“. Potom dodaje: „Želio bih da svatko osjeti da ga ljubi Bog, koji nam je očitovao svoju beskrajnu ljubav. Želio bih da svatko osjeti radost jer je kršćanin.“ Njegovo je dakle predviđanje pozitivno jer se ufa u milosrđe Božje – tvrdi Tornielli.
U govor je Papa uključio i zahvale kardinalima, svojem državnome tajniku, svojim suradnicima. Ne želi dakle potvrditi pretpostavke onih koji smatraju da su napetosti u Rimskoj kuriji razlog njegova odreknuća. Potom je govorio o pismima koja je primao od mnogobrojnih jednostavnih osoba „koje mi ne pišu kako se piše nekom kraljeviću ili nekom velikanu kojeg se ne poznaje“, nego „kao braća i sestre ili kao sinovi i kćeri“. Tu se može rukom opipati što je Crkva – nije neka organizacija, vjerska ili humanitarna udruga, nego živo tijelo, zajedništvo braće i sestara – ustvrdio je Benedikt XVI.
Govoreći o odreknuću, Papa je potvrdio da je „uporno molio Boga“ svjestan da ga snage izdaju, da ga prosvijetli kako bi donio „ispravnu odluku ali ne za osobno nego za dobro Crkve. Objasnio je da je to učinio „potpuno svjestan težine i novosti čina, ali i s dubokim mirom u duši“.
Na kraju je podsjetio da papa posvema gubi privatnost „zauvijek i posvema pripada svima“. Odreknuće ne znači „povratak u privatnost“, vratiti se onomu što se činilo prije nego se postane papom. Znači ostati „u službi molitve“, ostati u „ogradi svetoga Petra“. „Ne ostavljam križ“- zaključio je Papa odgovarajući svima koji su, poput kardinala Dziwisza, njegovu gestu komentirali uspoređujući je s drukčijim ponašanjem Ivana Pavla II. koji je do kraja ostao na Petrovoj stolici. Ostajem na novi način uz raspetoga Gospodina – ustvrdio je Benedikt XVI.