Kometar glavnoga urednika

Dok se papa Benedikt XVI. srdačno i gotovo obiteljski oprašta od svojih suradnika i napose vjernika, opipljiva je ljubav cijele Crkve prema svojem Papi. Dovoljno je bilo samo proći prije same audijencije ulicom koja vodi prema bazilici i trgu svetoga Petra te vidjeti, mladež, djecu, odrasle, bake, djedove, invalide… Osjeća se da ih nosi zahvalnost i odanost Svetom Ocu i, kako se onda ne osjećati ponosnima što smo katolici? No i ovaj ponos nastoje umanjiti mnogi pogotovu oni koji su gotovo instinktivno i strastveno poput muha nošeni prema nečisti, kako mi je to lijepo izrekao kolega iz osnovne škole, da bi takvi kao navodno čisti svima razglašavali koliko je zla u Crkvi. Ajde da malo stanemo na loptu. Zar Bog nije sišao upravo u grješni svijet ne tražiti pravednike nego one kojima je potrebno zdravlje, a to smo svi mi? Zar nije Bog od početka i zemlju nama povjerio da je čuvamo i uređujemo. Takva povjerenja ni u koga nema kao što je Božje prema nama. I premda smo grješnici, on nastavlja svoje spasenjsko djelo među nama s pomoću zajednice koju je ustanovio i kojoj je na čelu Petar. Tu zajednicu povjerio je grješnim ljudima, ali unatoč svemu ta zajednica živi Kristovom svetošću. Da svaku majku i svakog oca žaloste pogrješke njihove djece, to je normalno, ali je nenormalno očekivati savršenost od onih koji su po naravi nesavršeni. Mi smo doista sretnici što se uvijek možemo osloniti i računati jedni na druge, kao što i Papa računa na molitvenu solidarnost cijele obitelji Crkve. Zato i kolikogod neprijatelji Crkve nastoje upirati prstom na negativnosti, i ovaj današnji oproštaj od Pape zapravo je dokaz velike Božje ljubavi kojom prati svoju Crkvu ujedinjenu oko Pape.