Kad je riječ o ljepoti
hrvatskoga jezika, onda valja posegnuti ponajprije za pjesnicima. Ne bilo kakvima.
Podsjetimo se samo Nazora i Preradovića ili Šenoe. Kad je pak riječ o medijskom jeziku,
onda nam se čini da neki mediji ni osnove gramatike ne podnose. Onda će se javiti
stručnjaci koji kažu da s novim pravopisom grješka i ne ću idu u povijest,
a da se vraćaju greška i neću, kako piše Večernji u naslovu te se u tekstu ističe
da ti stručnjaci vele da je kriterij potvrđenost riječi u praksi. Nije to dobar kriterij.
Jer u praksu su, pogotovu medijsku, upravo pod utjecajem s istoka, i uvedene neke
stvari s novosadskim pravopisom. Kad su se ljudi na to naviknuli onda im svaka promjena
izgleda kao nasilje nad jezikom. No nasilje nad jezikom je upravo inzistiranje na
nekad nametnutoj praksi, stranoj hrvatskom jeziku.