Suradnici Istine

Crkva ljubavi je ujedno i Crkva istine. Od samog početka pontifikata papa je Benedikt stavio naglasak na svjedočenje evanđeoske istine. Taj izazov, može se reći, bitna je sastavnica vjere Josepha Ratzingera koji je 1977. godine svoj biskupski moto (Suradnici Istine) Cooperatores Veritatis uzeo iz Treće Ivanove poslanice.
Kolike smo naučne struje upoznali u posljednjim desetljećima, kolike pak ideološke i misaone? No mi imamo samo jednu mjeru, a to je Božji Sin, on je mjera za razlučivanje istinitog od lažnog, laži od istine. Kada je Joseph Ratzinger izgovorio te riječi, 18. travnja 2005., bio je dekan Kardinalskoga zbora. Protok vremena nam je omogući bolje shvatiti da je u propovijedi o „diktaturi relativizma“ budući papa naveo najveći izazov za Crkvu našega doba, i zauvijek, a to je svjedočenje istine. A što je istina, odnosno tko je istina prema papi Benediktu XVI., i možemo li ju posjedovati?
Jamačno, mi ne možemo posjedovati istinu, nego ona posjeduje nas: Krist je istina, uzeo nas je za ruku, a na putu našega strastvenoga traženja istine znamo da nas čvrsto drži njegova ruka. Njegovo nas vodstvo oslobađa i čini sigurnima – ustvrdio je Benedikt XVI. u govoru Rimskoj kuriji 20. prosinca 2012. godine.
Istina je dakle Osoba, Isus Krist. S druge pak strane, primjećuje u svojoj prvoj enciklici Bog je ljubav, u počelu kršćanstva nije neka etička odluka ili velika ideja, nego susret s tom Osobom. Što je taj susret iskreniji, upozorava Papa, to smo pozvaniji prihvatiti žrtve i progone. Tko sudjeluje u Kristovu poslanju nužno se ima sučeliti s patnjom, protivljenjem i trpljenjem, jer se sukobljava s protivljenjima i moćima ovoga svijeta – istaknuo je Benedikt XVI. 21. svibnja 2010. godine govoreći članovima Papinskih misijskih djela.
Istina nije - uporno ponavlja Papa – odvojena od ljubavi. A u enciklici objašnjava: Bez istine ljubav skončava u sentimentalnosti. Ljubav biva praznom ljuskom koju se proizvoljno puni. To je kobna opasnost ljubavi u kulturi bez istine. Eto zašto vjera daleko od toga da je zapreka, biva svjetlo koje osvjetljava put prema istini.
Pred težnjom da se istinu zamijeni krhkim i manipulativnim konsenzusom, kršćanska vjera daje uvjerljiv prinos i etičko-filozofskom okviru; bez unaprijed smišljenih rješenja stvarnim problemima kao što je istraživanje i biomedicinsko eksperimentiranje predlaže pouzdane moralne izglede u kojima ljudski razum može tražiti i pronaći valjana rješenja – rekao je Benedikt XVI. 15 siječnja 2010. godine govoreći članovima Zbora za nauk vjere.
U okvir se toga traženja istine ucjepljuje veliko zauzimanje Benedikta XVI. da se ojača dijalog između vjere i razuma, a taj je i odlika njegova pontifikata. I razum također, uvjeren je Papa teolog, pomaže približavanje Bogu. Dijalog između vjere i razuma, ako se iskreno i strogo vodi, pruža mogućnost da se učinkovitije i uvjerljivije osjeti razumnost vjere u Boga, ali ne u bilo kakvoga Boga nego u onog Boga koji se objavio u Isusu Kristu, i očituje da se u istom Isusu Kristu nalazi potvrda cjelovite ljudskosti.